Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.
Приказивање постова са ознаком M12. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком M12. Прикажи све постове

недеља, 4. септембар 2016.

Preobražaji ekosistema

      To su promene u sastavu ekosistema i zamene jednog ekosistema drugim u toku kraćeg, ili dužeg vremena.
      Nazivaju se još i ekološke sukcesije.
      Npr. posle nekog šumskog požara, šuma nestaje i tu je uništen celokupan živi svet. Na tom mestu prvo može nastati livada, a posle dužeg vremena, može ponovo nastati šuma.
      Neko jezero, zbog povećane proizvodnje biomase, zasipanja zemljom ili zbog taloženja mulja, se može pretvoriti u baru, a bara se može pretvoriti u suvozemni ekosistem. Ovaj proces traje duže vreme. Nekoliko hiljada godina.
      Osim zbog požara, vulkana, poplava, najezda štetočina, preobražaji ekosistema se sve češće dešavaju pod uticajem čoveka.
                                        
                                     

субота, 3. септембар 2016.

Organski produktivitet ekosistema

     Izražava se količinom organske materije, ili rezervom energije, stvorenom u jedinici vremena, od strane biljaka, biljojeda i mesojeda.
     To je brzina nagomilavanja energije. 
     Biomasa je ukupna količina organske materije kod svih biljaka, ili biljojeda, ili mesojeda u ekosistemu.
     U suštini biomasa na Zemlji se ne nagomilava.
     Ona ostaje ista, jer se stvorena organska jedinjenja u procesu fotosinteze, neprestano razlažu i ponovo stvaraju.

                                                       

четвртак, 1. септембар 2016.

Delovanje ekoloških faktora

     Ekološki faktori uvek deluju zajedno (u grupi), zavise jedan od drugoga i međusbno se uslovljavaju i dopunjuju.
     Zato kažemo kompleks ekoloških faktora.
     Deluju još i različito i promenjljivo prema jačini, dužini trajanja, na različitom mestu, u različito vreme.
     Na organizme, mogu delovati direktno, ili indirektno.
     Promena u jednom ekološkom faktoru, izazvaće i promene i u drugim ekološkim faktorima.
     Mogu delovati povoljno ili nepovoljno na organizam.
     Najpovoljnije delovanje ekoloških faktora na životne aktivnosti organizma, naziva se ekološki optimum.
     Ako se vrednosti ekoloških faktora povećeveju, ili smanjuju, smanjiće se životna aktivnost organizma. 
     Vrednost ekoloških faktora iznad kojih organizam umire, naziva se ekološki maksimum. To je gornja granica izdržljivosti.
     Vrednost ekoloških faktora ispod kojih organizam umire, je ekološki minimum. To je donja granica izdržljivosti.
     Postoje ekološki faktori čije vrednosti stalno odstupaju od optimalne (idealne). Faktor koji najviše odstupa od idealne vrednosti, naziva se ograničavajući faktor.
     To je npr. u pustinji voda, zato što je nikad nema dovoljno, a u vodenim staništima, nikad nije dovoljno količine rastvorenog kiseonika, svatlosti, ili na velikim dubinama gde je pritisak izuzetno visok itd.

                                                                                             

уторак, 30. август 2016.

Proticanje energije

      Biljke vrše fotosintezu. Za taj proces koriste svetlosnu energiju.
      U procesu fotosinteze, svetlosna energija se pretvara u hemijsku energiju. To je u stvari hrana.
      Životinje koriste tu hemijsku energiju (hranu) i pretvaraju je u toplotnu i mehaničku.
      Toplota se gubi u prostoru, odnosno energija napušta ekosistem u vidu toplote.
      Zbog gubitka toplote, ovo je nepovratan proces, pa je neophodan priliv energije u ekosistem od Sunca.

                    

Kruženje materije

       Nazivaju se još i biogeni procesi kruženja, ili biogeohemijski ciklusi.
     Biljke pretvaraju neorganska jedinjenja, u procesu fotosinteze, u organska.
     Organska jedinjenja koriste životinje i pretvaraju je u različita jedinjenja, kroz lance ishrane.
     Posle uginuća, organska materija se razlaže, pa se onda mineralizuje u neorganske materije.
     Neorganska jedinjenja, ponovo koriste biljke za procese fotosinteze.

              

понедељак, 29. август 2016.

Ekosistem

      Ekosistem je strukturno i funkcionalno jedinstvo životnog staništa i životne zajednice.
     Životno stanište je neživi deo ekosistema - neživa priroda, a životna zajednica je živi deo ekosistema, odnosno živa priroda.
     Može se reći: životno stanište + životna zajednica = ekosistem.
     Između nežive i žive prirode se stalno vrše razmene materija i energije. 
     To su procesi:
     1) kruženja materije;
     2) proticanja energije;
     3) stvaranja biomase ili organski produktivitet ekosistema;
     4) preobražaji ekosistema, ili ekološke sukcesije.

 

среда, 3. август 2016.

Značaj ekologije

Svojim aktivnostima, čovek izaziva krizu životne sredine.
Te aktivnosti su:
1) neumereno korišćenje ruda, uglja, nafte, drveta, građevinskih materijala - iscrpljivanje prirodnih bogatstava,
2) ispuštanje i nagomilavanje zagađujućih, otrovnih materija u vazduhu, vodi, zemljištu i hrani,
3) nagomilavanje otpadaka,
4) neplanska i neumerena seča šuma, branje, čupanje, lov, ribolov - osiromašenje ekosistema u pogledu broja i rasprostranjenosti vrsta,
5) nagli porast broja stanovnika i njihovo doseljavanje u gradove (demografska eksplozija),
6) izgradnja gradova, saobraćajnica, industrijskih postrojenja (urbanizacija, industrijalizacija).
Sve ove probleme, ekologija treba da reši. Zato se razvijaju tzv. primenjene ekologije.
Npr. radijaciona ekologija se bavi proučavanjem radioaktivnih supstanci, čestica i zraka na organizme, populacije, životne zajednice i ekosisteme, kao i šta će da se desi sa njima u životnoj sredini.
Ekološka tehnologija se bavi pronalaženjem načina za uklanjanje otpadaka.
Postoje još i ekologija zagađenih sredina, ekologija gradova, čoveka itd.


Podela ekologije

Ekologija se deli na više načina.
Starija podela je izvršena prema predmetu proučavanja na:
- fitoekologiju - ekologiju biljaka,
- zooekologiju - ekologiju životinja i
- mikrobnu ekologiju - ekologiju mikroorganizama.
Novija podela je izvršena prema nivoima organizacije koje proučava na:
- analitičku ekologiju - proučava jedinku i vrstu i
- sintetičku ekologiju - proučava : populaciju, životnu zajednicu i ekosistem.
Postoji podela i na:
- opštu ili teorijsku ekologiju - opšti pristup (od svega po malo), učimo je u školi i
- primenjene ekologije - imaju primenu u praksi.

Ova lekcija vredi od 1 do 3 boda.

уторак, 2. август 2016.

Definicija ekologije

Ekologija je nauka koja proučava tri vrste odnosa, odnosno uticaja:
1) uticaj spoljašnje, nežive sredine na organizme;
2) uticaj organizama na neživu prirodu;
3) međusobne odnose - uticaje organizama.
Naziv ekologija, potiče od 2 grčke reči: oikos, što znači kuća, dom, stanište i logos, što znači nauka, rasprava, učenje.
Ovaj izraz je prvi upotrebio nemački biolog Ernst Hekel.
Za osnivača ekologije, smatra se engleski naučnik Čarls Darvin, koji je u svojim delima uveo pojmove: adaptacija (prilagođavanje), prirodno odabiranje i borba za opstanak.
Ovi pojmovi obuhvataju splet uzajamnih odnosa između organizama i okolne nežive sredine.