Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.
Приказивање постова са ознаком E23. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком E23. Прикажи све постове

недеља, 17. јануар 2021.

Систем органа за дисање - sistem organa za disanje

Дисање је размена гасова – кисеоника и угљен диоксида. Кисеоник се уноси а избацује се угљен диоксид.

Постоје: спољашње и унутрашње дисање.

Спољашње је размена гасова која се обавља између крви и ваздуха, у плућима.

Унутрашње је размена гасова између крви и ткива, односно ћелија (ћелијско дисање).

Систем органа за дисање човека се састоји од дисајних путева и плућа.

Дисајни путеви су: носна и усна дупља, ждрело, гркљан, душник, душнице(бронхије), бронхиоле и њихови огранци у плућима.

Носна шупљина је почетни, проширени део дисајног пута.

У њему се налазе параназални синуси и чуло мириса.

Улога носа је да очисти ваздух од честица прашине, да га овлажи и загреје и помоћу чула мириса, да контролише његов квалитет.

Параназални синуси настају од продужетака носне слузокоже који продиру у чеоне кости и образују пнеуматичне шупљине – синусе.

Њихова улога је да загреју ваздух приликом дисања.

Ждрело је раскрсница дисајног и пута хране.

У доњем делу ждрела се налазе гркљан и једњак.

У гркљану су гласне жице.

Душник (трахеја) се дели на две душнице (бронхије).

Бронхије улазе у плућа и тамо се гранају на све ситније бронхиоле.

Душник и душнице су обложени слузокожом која садржи велики број трепљастих ћелија.

Трепљасте ћелије имају заштитну улогу.

Бронхиоле се завршавају плућним мехурићима – алвеолама.

Површина алвеола је 100 квадратних метара и то олакшава размену гасова између алвеоларног ваздуха и крви.

четвртак, 13. фебруар 2020.

Обољења органа за дисање - oboljenja organa za disanje

Узроци:
-         патогени организми (вируси, бактерије, гљивице...)
-         загађен ваздух
-         коришћење дувана.
Прашина може да физички оштети плућа.
Преноси и патогене организме.
Изазива запаљење слузокоже органа за дисање.
Ово запаљење може бити хронично ако се прашина удише дуже време.
Прашина може бити различитог порекла – од песка, азбеста, силицијума, чађи, угља, кварца...
Азбестна и силицијумска прашина стварају чворове у плућима и трајно оштећују њихово сунђерасто ткиво.
Осим прашине, на дисајне путеве и органе неповољно утичу: угљен моноксид, угљен диоксид, испарења живе, олова, хлора, сумпорне киселине, сумпор водоник, сумпор диоксид итд.
Најчешћа и најраспрострањенија обољења дисајних путева и органа су: кијавица, ларингитис, бронхитис, запаљење плућа, запаљење плућне марамице, туберкулоза, карцином плућа.
На органе за дисање повољно утичу боравак на чистом ваздуху и бављење спортом.
Кијавица
Најчешћи узрочници су вируси.
Отиче слузокожа носа што отежава дисање и лучи се секрет из носа.
Особа је принуђена да дише на уста и онда постоји опасност да се заради ларингитис и бронхитис.
Ларингитис
Упала слузокоже гркљана (ждрела) и гласних жица.
Често се јавља као пропратна болест код грипа, бронхитиса, шарлаха, малих богиња.
Може бити и последица удисања штетних гасова.
Манифестује се у виду промуклости, кашља, губи се глас, пацкања у грлу.
Упале гласних жица су опасне јер можемо трајно да изгубимо глас.
Бронхитис
Изазивају га микроорганизми који се налазе у носу и грлу здравих особа.
Када падне имунитет, они се проширују на бронхије и јавља се кашаљ и повишена температура.
Алергије
Јавља се отицање слузокоже и повећано лучење секрета (слузи).
Човек може бити алергичан на сваку супстанцу (прашина, полен, храна, лекови...).
Бронхијална астма
Смањи се пречник бронхија, грче се њихови мишићи, отиче слузокожа и јавља се слуз у њима.
Отежано дисање и гушење.
Запаљење плућа
Изазивачи су вируси и бактерије који се преносе капљично (кијањем, кашљањем).
Успешно се лечи антибиотицима.
Запаљење плућне марамице
Лакши облик запаљења од упале плућа.
Јавља се повишена температура и малаксалост.
Туберкулоза
Узрочник је Кохов бацил.
Лечи се антибиотицима.
Рак плућа
Фактори ризика су пушење, изложеност прашини, отровним гасовима.
Прави узрочници још нису откривени.

среда, 12. фебруар 2020.

Обољења срца и крвних судова - Oboljenja srca i krvnih sudova

Узроци:
-          Прележане болести – тифус, дифтерија, шарлах, хронична упала крајника, покварени зуби итд. Њихови изазивачи (бактерије) луче отрове.
Ти отрови се задржавају на срчаним залисцима и изазивају њихово обољење. Тада залисци не могу да се скроз затворе.
-          прекомерно узимање дувана и алкохола,
-          гојазност,
-          недостатак гвожђа, минерала и витамина
-          поремећаји нервног ситема,
-          недостатак физичке активности,
-          стрес (нервоза, немир, страх...),
-          старост.

Постоје обољења срца и крвних судова и обољења крви.

Обољења срца и крвних судова су:
-          артериосклероза – када артерије губе еластичност, па могу да пукну.
-          проширене вене – када зидови вена ослабе и због дугог стајања.
-          упала вена – када се у венама стварају крвни угрушци.
-          хипотензија (низак крвни притисак) – поспаност, вртоглавица, немогућност концентрације, шум у ушима, лупање срца, брзо замарање.
-          хипертензија (висок крвни притисак) – главобоља, вртоглавица...
-          инфаркт- када се зачепе крвни судови срца, па делови срца одумру.

Обољења крви су:
-          тромбоза – када се крв превише згрушава па може зачепити крвне судове,
-          хемофилија – када крв не може да се згруша, па чак и кад особа вади зуб може да искрвари на смрт,
-          леукемија – када се поремети рад коштане сржи, па се превише стварају бела крвна зрнца.
-          анемија – када се смањи број црвених крвних зрнаца или количина хемоглобина у њима.

Повољно на срце и крвне судове утичу:
-          здрав живот,
-          избегавање стреса,
-          умерена физичка активност,
-          здрава исхрана.

недеља, 9. фебруар 2020.

Kрвни притисак и пулс (krvni pritisak i puls)

Крвни притисак је резултат рада срца.
Систола је када се срчани мишић грчи и тада је крвни притисак највиши.
Дијастола је када се срчани мишић опушта и тада је крвни притисак најнижи.
Нормалне вредности за одраслог човека су 120/80 mm живиног стуба или 16/10,7 килопаскала (kPa)
Пулс представља ритам срчаног рада.
Постоје артеријски и венски пулс.
Од клиничког значаја је артеријски пулс.
Када се срце згрчи, истиска одређену количину крви у артерију, па се њени зидови еластично истежу.
Број контракција срчаног мишића код одраслог човека је од 60 до 80 откуцаја у минути.
Током сна износи 50 до 60.
Код деце, пулс је око 100 откуцаја у минуту.

недеља, 8. септембар 2019.

Mali mozak

Između produžene moždine i malog mozga, nalazi se Varolijev most, koji je veza između ova dva organa.
Mali mozak se nalazi u potiljačnom delu lobanje.
Prekrivaju ga potiljačni režnjevi velikog mozga. 
Mali mozak je sastavljen iz 2 dela:
   1. Vermisa - centralnog crvolikog dela i
   2. dve hemisfere.
U spoljašnjem delu su smeštena tela neurona sa dendritima - siva masa.
U unutrašnjosti se nalaze dugački nastavci (neuriti ili aksoni) - bela masa.
Primarna uloga malog mozga je održavanje telesne ravnoteže i mišićnog tonusa.
Kontroliše voljne, složene mišićne pokrete, ispravlja ih i usklađuje.
Dakle od njega zavisi kvalitet naših pokreta.
Veliki mozak određuje ŠTA treba da se uradi, a mali, KAKO to uraditi.
Dakle, mali mozak izvršava, ostvaruje ono što je isplanirao veliki mozak.
Ovo je važno u baletu i u sportu (gimnastici, atletici itd.)
On prvo dobije informacije o izduženosti mišića i položaju zglobova, onda ih obradi, a zatim šalje nove impulse prema efektorima ka periferiji našeg tela.
Što je organizam pokretljiviji, mali mozak je veći.
Zato sisari imaju najrazvijeniji mali mozak.
Povreda malog mozga dovodi do neusklađenog kretanja i gubitka ravnoteže.
Ovaj poremećaj se naziva ataksija.
Javljaju se drhtanje ruku (tremor) i osoba ne može pravilno da proceni udaljenost pri kretanju (dismetrija).
Potpuno odstranjivanje dovodi do invaliditeta.

уторак, 27. август 2019.

Produžena moždina

Nalazi se između kičmene moždine i mozga, tačnije dela mozga koji se zove Varolijev most.
Smeštena je u donjem potiljačnom delu lobanje.
Poznata je pod imenom 'čvor života' , jer se njenom povredom remete rad srca i disanje, pa ta povreda može biti i smrtonosna.
Kroz nju prolaze svi ushodni i nishodni putevi koji povezuju nervne centre sa receptorima i efektorima.

Centri u produženoj moždini se mogu podeliti na: AUTOMATSKE I REFLEKSNE.
Automatski centri su: 
 - za disanje;
 - za regulaciju srčanog rada i
 - vazomotorni centar.

Centar za disanje se sastoji od:  
 - centra za udisanje (inspiracioni) i
 - centra za izdisanje (ekspiracioni).
Iz njih polaze nadražaji do međurebarnih mišića i dijafragme.
Rade suprotno jedan od drugog; kad je jedan aktivan, drugi je neaktivan.
Ovi centri nisu samostalni. Disanje se reguliše i sa drugim centrima za disanje u mozgu.
Na centar za disanje se može uticati i voljom. Možemo da zaustavimo disanje neko vreme, ili da ga usporimo ili ubrzamo.

Centar za regulaciju srčanog rada se sastoji od:
 - centra za ubrzavanje i
 - centra za usporavanje srčanog rada.
Na rad ovog centra utiče krvni pritisak. Svaka promena krvnog pritiska aktiviraće jedan ili drugi centar dok se ne vrati na normalu.
Povezani su sa receptorima u krvnim sudovima. 

Vazomotorni centar se sastoji od:
 - presornog - povećava napetost (tonus) krvnih sudova i oni se sužavaju i
 - depresornog centra - smanjuje napetost krvnih sudova i oni se šire.
Na ovaj način presorni centar ubrzava, a depresorni centar usporava rad srca.

Refleksni centri su zaduženi za:
 - zaštitu ili odbranu organizma - odbrambeni;
 - ravnotežu tela u prostoru labirintni i
 - funkciju ishrane - alimentarni.

Odbrambeni reflksi su: 
 - treptanje očnih kapaka;
 - suzenje;
 - kašljanje i 
 - kijanje.

Labirintini refleksi održavaju glavu i telo u ravnotežnom položaju. Povezani su sa vestibularnim aparatom u unutrašnjem uhu (u labirintu).

Alimentarni refleksi su za:
 - gutanje;
 - žvakanje;
 - lučenje pljuvačke (salivaciju) i 
 - povraćanje.

недеља, 25. август 2019.

Kičmena moždina

Ovo je evolutivno najstariji deo CNSa.
Nalazi se u kičmenom kanalu - uokvirena je kičmenim pršljenovima.
Ima oblik vrpce - kanapa.
Na poprečnom preseku se uočavaju: centralni kanal, siva masa i bela masa.
Siva masa je raspoređena oko centralnog kanala u obliku slova H.
Nju čine tela nervnih vlakana sa kratkim nastavcima - dendritima.
Bela masa obavija sivu masu.
Nju čine dugački nastavci - aksoni istih nervnih vlakana čija se tela nalaze u unutrašnjem delu kičmene moždine tj. u sivoj masi.
Sa leđne (dorzalne) i trbušne (ventralne) strane kičmene moždine, ulaze i izlaze nervna vlakna koja grade moždinske nerve.
Postoji 31 par moždinskih nerava.
Svaki od njih ima 2 korena: dorzalni i ventralni.
Dorzalni koreni se nalaze na leđnoj strani kičmene moždine.
Čine ih aferentna ili osećajna nervna vlakna.
Ona provode nervni impuls od čulnih ćelija do kičmene moždine.
Ventralni koreni se nalaze na trbušnoj strani kičmene moždine.
Čine ih eferentna ili pokretačka nervna vlakna.
Ona provode nervni impuls od kičmene moždine do mišića, žlezda i drugih organa.
Uloga kičmene moždine je: provodna i refleksna.
Provodna uloga se ostvaruje preko ushodnih i nishodnih puteva.
Ushodnim putevima se informacije prenose od receptora prema mozgu.
Nishodnim putevima se informacije prenose od nervnih centara prema efektorima.
Refleksna uloga kičmene moždine se ostvaruje preko refleksnih centara koji su smešteni u njoj.
Npr. u leđnom delu se nalaze centri koji regulišu pražnjenje mokraćne bešike i debelog creva i funkciju polnih organa.
U vratnom delu se nalazi centar za širenje zenica.
Kičmena moždina upravlja i pokretima glave, mišića, ruku, nogu, trupa, krvnim pritiskom, znojenjem.
Ako se prekine kičmena moždina, odnosno njena veza sa mozgom, centri koji se nalaze ispod mesta prekida ne mogu da rade.
Tada se delovi tela kojima upravljaju ti nervni centri, oduzmu (parališu).
 

субота, 24. август 2019.

Centralni nervni sistem - CNS

Čine ga kičmena moždina i mozak.
Kičmena moždina se nalazi u kanalu kičmenog stuba.
Mozak se nalazi u lobanjskoj čauri.
Osnovni delovi mozga su:
 - produžena moždina;
 - Varolijev most;
 - mali mozak;
 - srednji mozak;
 - međumozak i
 - veliki mozak.
Sve delove mozga, kao i kičmenu moždinu, obavijaju i štite 3 opne:
 - tvrda (duramater);
 - paučinasta (arahnoidea) i
 - meka (pijamater).
U mozgu se nalaze 4 moždane komore.
Ispunjene su moždano-moždinskom (cerebro-spinalnom) tečnošću, koja se zove likvor.
Likvor ispunjava prostor između meke i paučinaste opne.
Uloga likvora je da mehanički štiti moždano tkivo i u razmeni materija u nervnom tkivu.
 

четвртак, 15. август 2019.

Periferne sinapse

Ostvaruju se između nervnih vlakana i mišića.
Zovu se još i nervno-mišićne tvorevine ili MOTORNE PLOČE.
Sa nervnih vlakana se nadražaj prenosi na mišiće preko neurotransmitera acetilholina.
Kada nadražaj dospe do motorne ploče, izlučeni acetilholin nadraži mišiće i oni se grče.
Neki otrovi, kao što su kurare, botulinski otrov, nikotin, otrov pauka crne udovice, sprečavaju izlučivanje acetilholina na motorne ploče i parališu ih.
Tako sprečavaju prenošenje nadražaja.

Sinapse

To su veze između 2 neurona.
Zahvaljujući njima se nervni impuls (nadražaj) prenosi sa jedne na drugu ćeliju.
Sinapsa se sastoji od: presinaptičke membrane, sinaptičkog prostora i postsinaptičke membrane.
Presinaptička je membrana neurona sa kojeg nadražaj prelazi na drugu, susednu nervnu ćeliju.
Postsinaptička je membrana na koju prelazi nadražaj sa prethodnog neurona.
Između ove dve membrane je tzv. sinaptički prostor.
Prema načinu na koji se impuls prenosi sa presinaptičke na postsinaptičku membranu, postoje: električne, hemijske i mešovite sinapse.
Električne sinapse su kod tesno spojenih susednih membrana.
Tada se impuls prenosi nesmetano kao električna pojava sa jedne na drugu ćeliju.
Kod hemijskih sinapsi je prenošenje nadražaja omogućeno lučenjem neurotransmitera u sinaptički prostor.
Kod mešovitih sinapsi se nadražaj prenosi električnim putem, ali je to olakšano lučenjem neurotransmitera.
NEUROTRANSMITERI su hemijski aktivne supstance koje nastaju na presinaptičkim membranama i izlučuju se u sinaptički prostor.
Sposobni su da izazovu nadražaj na postsinaptičkim membranama susednih neurona i da tako obezbede njihovo prenošenje.
U sinapsama CNSa (centralnim sinapsama), ulogu posrednika između 2 neurona (neurotransmitera) imaju acetilholin, dopamin, noradrenalin, histamin. 
U CNSu, se aferentna nervna vlakna granaju u nekoliko grana i ostvaruje se više sinaptičkih veza do nervnih centara.
U kičmenoj i produženoj moždini postoje interneuroni (posrednička nervna vlakna).
Oni provode nadražaj od perifernih do centralnih neurona i u suprotnom smeru, od centralnih do perifernih.
Opisane sinapse se zovu centralne sinapse.   

среда, 14. август 2019.

Način nastanka i prenošenja nervnog impulsa - depolarizacija

Ako se 2 elektrode spoje sa površinom ćelijske membrane neurona, na 2 različita mesta, neće se uočiti razlika električnog potencijala između njih.
Tada je nervno vlakno u mirovanju i to je tzv. potencijal mirovanja, odnosno ćelijska membrana je polarizovana.
Ako se jedna tačka nadraži strujom, nastaće nadražaj koji se prostire kroz vlakno.
Na nadraženom mestu dolazi do promene propustljivosti ćelijske membrane i drugačije raspodele jona na njenoj spoljašnjoj i unutrašnjoj površini.
Tada je na nadraženom mestu spoljašnja površina neurona naelektrisana negativno, a unutrašnja pozitivno. 
Ova pojava se naziva DEPOLARIZACIJA.
Razlika električnog potencijala između nadraženog i nenadraženog mesta na ćelijskoj membrani se naziva AKCIONI POTENCIJAL.
Dakle akcioni potencijal se stvara prilikom depolarizacije, odnosno nadražaja na membrani nervne ćelije i tada nastaje biostruja.
Akcioni potencijal je električni zapis nervnog impulsa.
U procesu depolarizacije se stimuliše susedni deo nervnog vlakna , pa se ona nastavlja, dok se u prethodno depolarizovanim (nadraženim) delovima neurona ponovo uspostavlja aktivna polarizovanost, odnosno potencijal mirovanja.
Tako se depolarizacija, odnosno impuls, prenosi duž nervnog vlakna.
Već je rečeno da je u potencijalu mirovanja, spoljašnji deo ćelijske membrane elektropozitivan, a unutrašnji elektronegativan.
Brzina prostiranja nadražaja kroz nervno vlakno ne zavisi od jačine draži.
Zavisi od debljine nervnog vlakna i od njegove prirode.
Npr. brzina prostiranja nadražaja se razlikuje kod različitih životinjskih vrsta, ili u okviru jedne vrste kod motornih i osećajnih neurona.
Npr. pokretačka nervna vlakna provode nadražaj brzinom od 90 metara u sekundi,a osećajna 1 metar u sekundi.
Do promene brzine prostiranja nadražaja može doći promenom temperature, delovanjem anestetika i alkohola.

уторак, 13. август 2019.

Polarizacija membrane nervnih ćelija

Rečeno je da je suštinu provođenja nervnog impulsa kroz nervno vlakno, moguće prikazati pomoću eksperimenta na džinovskim aksonima sipe ili žabljim batacima.
Za to se koriste osetljivi instrumenti: galvanometar i katodni oscilograf.
Ako se tanka elektroda spoji sa površinom nervnog vlakna a druga uvuče u vlakno, pa se obe spoje sa galvanometrom, zapaziće se razlika električnog potencijala između površine i unutrašnjosti nervnog vlakna.
Uzrok tome su različite koncentracije i preraspodela jona natrijuma, kalijuma, bakra, kalcijuma, magnezijuma, hlora i drugih, na površini i u unutrašnjosti vlakna.
Zbog ovakve preraspodele, kada je nervno vlakno u mirovanju, spoljašnja površina je pozitivno, a unutrašnja, negativno naelektrisana.
Zato kažemo da je ćelijska membrana neurona POLARIZOVANA i ovo je potencijal mirovanja.
Sposobnost ćelijske membrane neurona da vrši aktivnu selekciju i raspoređivanje jona je aktivan proces za koji je potrebna energija oslobođena iz kataboličkih procesa (procesa razlaganja ugljenih hidrata, masti i belančevina).

недеља, 11. август 2019.

Nervna vlakna i provođenje nadražaja

Nervna vlakna se pružaju od čulnih ćelija (receptora) do nervnih centara, i od nervnih centara u CNSu (mozgu i kičmenoj moždini) do efektora (organa koji reaguju na nadražaje).
Prema pravcu provođenja nadražaja, postoje:
 - centripetalna (aferentna) i
 - centrifugalna (eferentna) nervna vlakna.
AFERENTNA nervna vlakna sprovode nadražaj od receptora do nervnih centara.
To su dugi nastavci (aksoni) nervnih ćelija.
Tela im se nalaze u ganglijama kičmene moždine.
Njihovi neuriti (aksoni) se po izlasku iz tela granaju u 2 grane:
 - jedna se prostire do receptora;
 - druga ulazi u kičmenu moždinu.
EFERENTNA nervna vlakna se prostiru od nervnih centara do različitih organa, pri čemu omogućavaju njihovu aktivnost.
Njihova tela se nalaze u mozgu, produženoj i kičmenoj moždini, a aksoni idu do efektora.
Nadražaji se stvaraju u dendritskoj zoni (zoni kratkih nastavaka), pa se prenose ka granatim nastavcima nervnog vlakna.
Provođenje nadražaja je bioelektrična pojava pri kojoj se troši kiseonik i stvara toplota.
Suštinu provođenja nadražaja je moguće eksperimentalno pokazati na aksonima sipe koji su debeli pola milimetra, ili preparovanjem žabljeg batka, korišćenjem galvanometra ili katodnog oscilografa.

уторак, 6. август 2019.

Građa nervnih ćelija - neurona

Nervna ćelija ili NEURON je osnovna jedinica građe nervnog sistema.
Neuroni se mogu podeliti na:
 - senzitivne ili osećajne neurone;
 - interneurone;
 - motoneurone ili pokretačke neurone i
 - vegetativne neurone.
Funkcija svih neurona je da stvaraju i provode nervne impulse na relativno velika rastojanja.
Oblik neurona može biti različit, ali im je zajednička osobina da su to IZDUŽENE ćelije.
Svaki neuron ima TELO koje je zvezdastog oblika.
U njemu se nalaze: krupno jedro i citoplazma.
Telo neurona je centar za ishranu ćelije.
Iz njega polaze 2 vrste nastavaka:
 - jedan je dugačak i grana se samo na kraju. Naziva se NEURIT, AKSON ili NERVNO VLAKNO i
 - više kratkih, razgranatih, koji se nazivaju dendriti (od grčke reči dendros što znači drvo).
Dužina aksona je od nekoliko centimetara do 1 metra.
Obložen je materijom koja se zove MIJELIN.
Mijelin je po hemijskom sastavu mast (lipid).
Uloga mu je:
 - da omogući brzo prenošenje nervnih impulsa;
 - da razdvoji susedna nervna vlakna kao izolator;
 - zaštitno potporna i
 - u regeneraciji prekinutih nerava.
Mijelin nije deo nervnih ćelija.
Njega stvaraju tzv. Švanove ćelije, koje obavijaju neuron u obliku Švanove opne.
Dendriti i telo neurona nikad nemaju mijelin.
Zbog toga su delovi nervnog sistema u čiji sastav ulaze, sive boje i zovu se još i siva masa.
Sa druge strane, mijelinski omotač je sedefasto bele boje, pa su delovi nervnog sistema u čiji sastav oni ulaze poznati pod imenom bela masa.
Nervne ćelije ne mogu da se dele. Zato se tokom života njihov broj smanjuje, jer se uništene ćelije ne mogu zameniti novim.

понедељак, 5. август 2019.

Nervni sistem

Nervni sistem je regulaciono-informacioni sistem.
Obezbeđuje prijem, obradu i čuvanje informacija dospelih iz spoljašnje ili unutrašnje sredine.
Usklađuje rad organa.
Na taj način omogućava funkcionisanje organizma kao jedinstvene celine.
Organizam je u stanju da oseti promene u spoljašnjoj i unutrašnjoj sredini i da na njih adekvatno reaguje.
Informacije iz spoljašnje i unutrašnje sredine, organizam prima preko specijalizovanih čulnih ćelija i čulnih organa (RECEPTORA).
Te se informacije iz receptora prenose u vidu nervnih impulsa do NERVNIH CENTARA, preko OSEĆAJNIH (SENZITIVNIH) nervnih vlakana.
Nervni centri se nalaze u CENTRALNOM NERVNOM SISTEMU (CNS-u). Tu se obrađuju pristigle informacije.
Odgovori nervnih centara se sprovode u obliku nervnih impulsa preko POKRETAČKIH (MOTORNIH) nervnih vlakana, do organa koji reaguju na nadražaje.
Organi koji reaguju na nadražaje se zovu EFEKTORI.
Efektori mogu biti mišići, koji se grče ili opružaju, žlezde koje luče više ili manje količine hormona, ili prestaju da ih luče itd.
Put od receptora, preko nervnih centara do efektora se naziva REFLEKSNI LUK.

понедељак, 20. новембар 2017.

Principi pravilne i zdrave ishrane

Hrana su neorganske i organske supstance koje grade ljudski organizam i daju mu energiju.
Neorganske: voda i minerali.
Organske: ugljeni hidrati (šećeri), masti(ulja), belančevine (proteini) i vitamini.
Hranu čovek dobija iz životnih namirnica.
To je sve ono što jedemo i pijemo, sveže ili prerađeno (hleb, mleko, šećer, meso, jaja, sir...).
Po svojoj biološkoj konstituciji i evolutivnom nasleđu, čovek je svaštojed.
Dakle uzima hranu biljnog i životinjskog porekla.
Energetska vrednost hrane se izražava preko količine toplote koja se iz nje može dobiti po jedinici mase hranljive materije.
Ta toplota se izražava u Džulima (J) ili kalorijama (cal).
Dnevne potrebe za hranom zavise od životnog doba, pola, zdravstvenog stanja i aktivnosti kojom se bavimo.
Važno je da hrana bude raznovrsna, da bi se unele sve neophodne supstance.
U slučajevima gojaznosti se primenjuje dijeta, koja mora biti pod nadzorom lekara.
Pravilna ishrana podrazumeva uzimanje mešovitih obroka koji bi trebalo da sadrže oko:
 - 15% proteina,
 - 30% masti i 
 - 55% ugljenih hidrata.
Voda: 
 - gradi naš organizam, 
 - omogućava da se dešavaju biohemijski procesi,
 - univerzalan je rastvarač, 
 - učestvuje u termoregulaciji, 
 - transportuje materije kroz organizam.
Minerali su prisutni u obliku jona, soli i oligoelemenata.
Omogućavaju:
 - normalno funkcionisanje nervnog sistema i mišića, 
 - razvoj kostiju i zuba,
 - odvijanje biohemijskih procesa,
 - rad organa za disanje,
 - razmenu gasova, 
 - jačanje imuniteta itd.
Rezerve kalcjuma i gvožđa su u kostima i zubima. Ako se ne unosi dovoljna količina ovih elemenata, one se crpe iz kostiju i zuba i dopremaju do ćelija u organizmu.
Oligoelementi su: kalcijum, natrijum, hlor, litijum, selen, jod, gvožđe, bakar itd. Nalaze se u organizmu u tragovima, ali su vrlo značajni.
Ugljeni hidrati daju energiju organizmu. 
Kod nas su osnovni glukoza i fruktoza.
Rezerve ugljenih hidrata su u obliku glikogena u jetri i mišićima.
Hranom unosimo skrob i celulozu.
Iako celulozu ne možemo da varimo jer nemamo enzime za to, ona je značajna za pokrete creva koji olakšavaju varenje.
Masti su posle šećera najznačajnjiji izvori energije.
Bogatije su energijom od šećera.
Dnevne potrebe su od 50 do 80 grama.
Masne naslage ne nastaju samo od masti, već i od viška šećera i belančevina.
Proteini imaju višestruku ulogu u organizmu.
Sastavljeni su od aminokiselina.
Aminokiseline koje grade proteine se mogu podeliti na bitne i nebitne.
Bitne su one koje naš organizam ne može da stvori. Zato je potrebno da ih uzimamo preko mesa, jaja, mleka itd.
Nebitne aminokiseline naš organizam sam stvara.
Dnevna poreba našeg organizma za proteinima je od 1 do 2 grama po kilogramu telesne mase. Dakle, osoba teška 70 kilograma, treba da unese do 140 grama proteina. Više od toga, ne može da se iskoristi.

уторак, 6. јун 2017.

Povrede i profesionalna oboljenja kostiju, zglobova i mišića

     Ponekad se kod ljudi mogu javiti različite nepravilnosti u razvitku kostiju, koje nastaju usled različitih oštećenja i oboljenja.
     Najčešći uzroci ovih nepravilnosti su:
- loša ishrana,
- stanovanje u nehigijenskim prostorijama,
- nedovoljno bavljenje fizičkim vežbama,
- preterano i nepravilno fizičko vežbanje,
- povrede u detinjstvu,
- nasledne bolesti itd.

     RAHITIS je oboljenje kostiju izazvano nedostatkom vitamina D.
To dovodi do nepravilnosti u okoštavanju. 
Kod obolele dece, kosti ostaju meke i krive se.
Najčešće posledice rahitisa su deformacije zgloba kolena poznate kao iks i O noge, i deformacija grudnog koša, poznata kao kokošije grudi.
Rahitis se sprečava boravkom na suncu i pravilnom ishranom.

     REUMATIZAM je oboljenje kostiju, zglobova i mišića.
Nije poznat tačan uzrok.
Ispoljava se bolom i otežanim pokretima tela.
Jedan od vidova ove bolesti je i reumatska groznica.

     SKOLIOZA je deformacija kičmenog stuba. 
Javlja se kao posledica nepravilnog sedenja i držanja tela, ili neravnomernog opterećivanja kičme (nošenje tereta samo na levom ili desnom ramenu, ili samo u jednoj ruci).
Kičma se krivi na levu ili desnu stranu. 
Važno je otkriti je na vreme.
Tada se ona može otkloniti posebnim vežbama.

      RAVNI TABANI nastaju kada se svod stopala spusti, ili sasvim iščezne.
Javlja se usled dugotrajnog stajanja u mestu, ili nošenja nepodesne obuće.
Ravni tabani otežavaju hod i izazivaju zamor i bolove u nogama.
Ova deformacija se može ublažiti posebnim vežbama, ili nošenjem obuće sa posebnim ulošcima, ili hodanjem bez obuće leti po pesku npr. 
Potpetice za muškarce od 1 do 1,5 cm, a za žene od 2,5 do 4,5 cm.

     DISKOPATIJA je oboljenje elastičnih veza (diskova) između kičmenih pršljenova.
Nastaje kada se podiže teret ili pri skokovima, kada se optereti kičma, ili od starosti.

     UPALA TETIVA se dešava ako su tetive preopterećene, previše zategnute ili istegnute, ili zbog infekcije bakterijama.

     ISTEGNUTOST LIGAMENATA, TETIVA I MIŠIĆA nastaje usled preopterećenosti nedovoljno uvežbanih i zamorenih mišića.
Ovakve povrede su karakteristične za vrhunske sportiste i leče se fizikalnom terapijom.
U težim slučajevima se leče operacijom. 

POVREDE KOSTIJU I ZGLOBOVA
 - prelomi, iščašenja i uganuća.
Nastaju pri: padu, skoku ili udarcu.
Usled udarca se na mišićima mogu javiti manje povrede: otekline sa krvnim podlivima, ili nagnječenja sa većim oteklinama koje bole.
Uganuće nastaje zbog napetosti zglobne čašice, kada dolazi do povrede sluznice, pa zglob natekne.
Iščašenje nastaje kada se pokida tkivo zglobne čaure, pa zglobna jabučica izađe iz zglobne čašice.
Prelom kosti se prepoznaje po neobičnom (nenormalnom) položaju povređenog dela tela, nesposobnosti za kretanje, velikom bolu i otoku.
Postoje: otvoreni i zatvoreni prelom.
Zatvoreni prelom je kada je okolno tkivo samo delimično ozleđeno.
Otvoreni prelom je kada se vidi kost, jer je okolno tkivo nagnječeno i pokidano, pa se stvori rana iz koje viri kost.    

уторак, 16. мај 2017.

Mišići čoveka

Mišići su organi koji:
- omogućavaju pokrete pojedinih delova tela,
- omogućavaju rad pojedinih unutrašnjih organa.
Čine skoro polovinu telesne težine čoveka.
Sastoje se od mišićnog tkiva.
Mišićno tkivo se sastoji od mišićnih ćelija.
Postoje: glatke, poprečnoprugaste i srčane mišićne ćelije.
Glatke ulaze u sastav glatkog mišićnog tkiva.
Ovo tkivo čini zidove: jednjaka, želuca, creva, dušnika, mokraćne bešike, krvnih sudova, žučne kesice, jajovoda, materice itd.
Ti organi izvode spore pokrete.
Poprečnoprugaste mišićne ćelije (tkivo), ulaze u sastav poprečno - prugastih mišića.
Poprečno prugaste mišićne ćelije su obavijene tankom membranom sarkolemom.
Više takvih ćelija (vlakana) se grupišu u snopiće, koji su obavijeni tankom vezivnom opnom.
Više snopića grade snopove, koji su isto obavijeni vezivnom opnom.
Više snopova grade mišić, koji je obavijen opnom od vezivnog tkiva.
Na krajevima, mišići se završavaju tetivama.
Tetive spajaju mišiće sa kostima.
Poprečno-prugasti mišići se još nazivaju i skeletni, jer obavijaju skelet i daju čvrstinu telu.
To su mišići: ruku, nogu, vrata, međurebarni, trbušni, leđni...
Oni pokreću telo.
Osim ovih, postoje i oni koji ne pokreću telo (skelet).
Npr. mišići jezika, lica, očnih kapaka, dijafragme...
Većina poprečno-prugastih mišića se može aktivirati našom voljom, a i refleksno.
Voljni impulsi polaze iz motornih zona kore velikog mozga.
Mišići se mogu podeliti na:
- vretenaste - mišići ruku i nogu,
- pločaste - mišiće trbušnog zida,
- trakaste - mišiće vrata, 
- lepezasti - mišići lica i grudnog koša,
- prstenasti (kružni) - zatvaraju neke unutrašne organe - želudac, mokraćnu bešiku...
Nalaze se i oko usta, očiju i drugih otvora na telu.