Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.

уторак, 6. септембар 2016.

Ekološka valenca

      To je sposobnost organizama da se prilagoda na menje, ili veće promene u delovanju ekoloških faktora.
      Organizmi koji su prilagođeni na male promene temperature, vlažnosti, prisustva mineralnih soli i drugih ekoloških faktora, imaju usku ekološku valencu.
      To su na primer, organizmi tropskih šuma - kišnih šuma, prašuma, i organizmi toplih tropskih mora (korali).
      Sa druge strane, postoje organizmi koji su prilagođeni na velike promene temperature, dobro podnose sušu, ali i mrazeve, sneg, kiše, imaju široku ekološku valencu.
      Takvi organizmi su četinarsko drveće, tigrovi itd. Isto tako, biljke i životinje koje naseljavaju Srbiju, imaju široku ekološku valencu.

                                      

понедељак, 5. септембар 2016.

Virusi kao izazivači bolesti

      Drugačije se nazivaju viroze.
      Prenose se:
      - direktnim kontaktom sa obolelom osobom - male, velike, ovčije boginje, crvenka, poljupcem (mononukleoza), seksualnim kontaktom (sida, genitalni herpes, papiloma virus), odnosno mešanjem telesnih tečnosti.
      - preko povreda - besnilo , mešanjem pljuvačke zaražene životinje i krvi čoveka;
      - preko vazduha - kapljično - kijanjem, kašljanjem - grip, kijavica, dečija paraliza;
      - preko pribora za jelo i piće, ličnih stvari obolele osobe;
      - preko zagađene vode i hrane - žutica, dečija paraliza;
      - preko fekalija i prljavštine -žutica;
      - preko životinja - besnilo (psi, mačke, lisice), hemoragične groznice (miševi i pacovi), insekti prenose žutu groznicu, groznicu zapadnog Nila, ziku (komarci), buve, krpelji...
      - intravenskim drogiranjem - žutica, sida.
      Ispoljavaju se:  
       groznicom, osipom na koži, paralizom, prolivom, otežanim disanjem, zapaljenjem žlezdanog tkiva...
      Virusi mogu izazvati bradavice, početna stanja tumora, rak.
      Vreme od infekcije, do ispoljavanja bolesti se naziva inkubacija.
      Za to vreme, virus preko krvi prelazi do svih tkiva i organa u organizmu.
      Inkubacija može trajati duže vreme (sida), ili jako kratko (kijavica).
      Organizam se brani od virusa:
      stvaranjem antitela, povišavanjem telesne temperature, zapaljenskim reakcijama, stvaranjem interferona.       
      Interferoni su posebne hemijski aktivne materije.
      Virusi se izbacuju iz organizma:
      preko pljuvačke, ili preko urina i izmeta (fekalija).
      Virusne bolesti se mogu sprečiti:
      - jačanjem imuniteta (zdrava ishrana, bavljenje sportom);
      - higijenom, dezinfekcijom deterdžentima, alkoholom, sterilizacijom visokom temperaturom, pasterizacijom (to je zagrevanje hrane na 70 - 80 Celzijusovih stepeni);
      - vakcinacijom - ovo je najefikasniji način;
      - karantinom - izolacijom obolelih osoba da bi se sprečilo širenje bolesti.
      - uništavanjem buva, komaraca i drugih prenosilaca bolesti.
      Viroze se ne leče antibioticima. 
      Uglavnom se leče mirovanjem, utopljavanjem, oblogama, kremama,  smirivanjem simptoma bolesti i uglavnom same prođu. Postoji grupa lekova koji se zovu antivirotici.
      Virusi napadaju i biljke. Najčešće biljne viroze su mozaična bolest duvana i šarka šljive.

                                             

недеља, 4. септембар 2016.

Preobražaji ekosistema

      To su promene u sastavu ekosistema i zamene jednog ekosistema drugim u toku kraćeg, ili dužeg vremena.
      Nazivaju se još i ekološke sukcesije.
      Npr. posle nekog šumskog požara, šuma nestaje i tu je uništen celokupan živi svet. Na tom mestu prvo može nastati livada, a posle dužeg vremena, može ponovo nastati šuma.
      Neko jezero, zbog povećane proizvodnje biomase, zasipanja zemljom ili zbog taloženja mulja, se može pretvoriti u baru, a bara se može pretvoriti u suvozemni ekosistem. Ovaj proces traje duže vreme. Nekoliko hiljada godina.
      Osim zbog požara, vulkana, poplava, najezda štetočina, preobražaji ekosistema se sve češće dešavaju pod uticajem čoveka.
                                        
                                     

субота, 3. септембар 2016.

Organski produktivitet ekosistema

     Izražava se količinom organske materije, ili rezervom energije, stvorenom u jedinici vremena, od strane biljaka, biljojeda i mesojeda.
     To je brzina nagomilavanja energije. 
     Biomasa je ukupna količina organske materije kod svih biljaka, ili biljojeda, ili mesojeda u ekosistemu.
     U suštini biomasa na Zemlji se ne nagomilava.
     Ona ostaje ista, jer se stvorena organska jedinjenja u procesu fotosinteze, neprestano razlažu i ponovo stvaraju.

                                                       

петак, 2. септембар 2016.

Građa ćelije i ćelijskih organela

      Ako se ćelija posmatra pod svetlosnim mikroskopom u fazi van njene deobe, mogu se uočiti 3 osnovna dela: ćelijska membrana, citoplazma i jedro.
      Ćelijska membrana odvaja citoplazmu i njen sadržaj od okolne sredine. Određuje oblik ćelije. Sastoji se od belančevina i masti. Preko nje se odvija selektivan transport materija između ćelije i okoline.
      Jedro je 'zaduženo' da upravlja životnim procesima u ćeliji i da prenosi nasledne osobine. Sadrži genetički materijal (dezoksiribonukleinsku kiselinu - DNK). DNK se u jedru nalazi u obliku štapićastih tvorevina, koji se zovu hromozomi. Oni su nosioci gena - naslednih činilaca. 
U telesnim ćelijama hromozoma se nalazi 46 hromozoma. 23 su od oca, a 23 od majke.
      Citoplazma je sonovni i najveći deo ćelije. U njoj se odvijaju procesi sinteze proteina, masti i ugljenih hidrata. Citoplazma sadrži ćelijske organele i citoskelet.
      Ćelijski skelet (citoskelet) omogućava ćeliji da zadrži, ili promeni svoj oblik, da se pomera, grči i opušta. Sastoji se od vode i končastih proteina.
      Organele koje se nalaze u ćeliji su: ribozomi, endoplazmatična mreža, mitohondrije, lizozomi, Goldžijev aparat, centrozomi (ćelijski centri), peroksizomi, bičevi i treplje.
      Ribozomi - u njima se dovija sinteza proteina.
      Endoplazmatična mreža (retikulum) je sistem membrana koji uvećava ukupnu površinu ćelije, povezuje jedro i spoljašnju ćelijsku membranu, omogućuje strujanje citoplazme i prenošenje različitih materija kroz ćeliju.
      Mitohondrije daju energiju ćeliji za stvaranje i razlaganje različitih jedninjenja, odnosno za ćelijsko disanje.
      Lizozomi - u njima se razgrađuju organski molekuli, nepotrebni i defektni delofi ćelije.
      Golždijev aparat ima ulogu u lučenju hormona.
      Centrozom učestvuje u procesima ćelijske deobe. Doprinosi formiranju deobnog vretena, koje olakšava kretanje hromozoma tokom ćelijskih deoba.
      Peroksizomi - u njima se kiseonik redukuje do vodonik peroksida,a vodonik peroksid rpelazi u vodu.
      Bičevi i treplje imaju ulogu u kretanju ćelije, i uklanjanju stranih tela (npr. bakterija, čestica...) sa površine ćelije.
      Hloroplasti imaju ulogu u fotosintezi ugljanih hidrata. Nalaze se samo u biljnim ćelijama.

                                                       

Hemijski sastav ćelije

Ćelija je sastavljena iz većeg broja različitih neorganskih i organskih jedinjenja.
Od neorganskih jedninjenja su najvažnija: voda i mineralne soli.
Od organskih jedinjenja, najzanačajnija su: proteini (belančevine), nukleinske kiseline (DNK I RNK), ugljeni hidrati (šećeri), masti (ulja - lipidi).

                                                                    

четвртак, 1. септембар 2016.

Delovanje ekoloških faktora

     Ekološki faktori uvek deluju zajedno (u grupi), zavise jedan od drugoga i međusbno se uslovljavaju i dopunjuju.
     Zato kažemo kompleks ekoloških faktora.
     Deluju još i različito i promenjljivo prema jačini, dužini trajanja, na različitom mestu, u različito vreme.
     Na organizme, mogu delovati direktno, ili indirektno.
     Promena u jednom ekološkom faktoru, izazvaće i promene i u drugim ekološkim faktorima.
     Mogu delovati povoljno ili nepovoljno na organizam.
     Najpovoljnije delovanje ekoloških faktora na životne aktivnosti organizma, naziva se ekološki optimum.
     Ako se vrednosti ekoloških faktora povećeveju, ili smanjuju, smanjiće se životna aktivnost organizma. 
     Vrednost ekoloških faktora iznad kojih organizam umire, naziva se ekološki maksimum. To je gornja granica izdržljivosti.
     Vrednost ekoloških faktora ispod kojih organizam umire, je ekološki minimum. To je donja granica izdržljivosti.
     Postoje ekološki faktori čije vrednosti stalno odstupaju od optimalne (idealne). Faktor koji najviše odstupa od idealne vrednosti, naziva se ograničavajući faktor.
     To je npr. u pustinji voda, zato što je nikad nema dovoljno, a u vodenim staništima, nikad nije dovoljno količine rastvorenog kiseonika, svatlosti, ili na velikim dubinama gde je pritisak izuzetno visok itd.