Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.

недеља, 11. септембар 2016.

Razmnožavanje bakterija

Može biti bespolno i polno.
Bespolno - prosta deoba i pupljenje.
Polno - primitivna konjugacija.
Prosta deoba
Prvo se duplira molekul DNK i nastaju 2 nova, identična hromozoma.
Zatim se hromozomi udaljavaju, a oko njih se stvara citoplazmatični omotač.
Ćelije se zatim odvajaju, tako što se između njih stvaraju pregrade, koje se formiraju od periferije ka centru ćelije.
Tako nastaju 2 iste ćerke ćelije, koje imaju iste gene kao i majka ćelija.
Pupljene
Na majki ćeliji se formira citoplazmatični izraštaj, pupoljak, koji se odvoji od majke ćelije i nastaje nova ćerka ćelija.
Primitivna konjigacija
Dve bakterijske ćelije se priljube i razmenjuju svoje gene. Posle se odvoje. Tako nastaju bakterije sa novim kombinacijama gena. 
Kod primitivne konjugacije ne dolazi do povećenja broja jedinki, nego samo do kombinovanja gena. 

                                                       

Oblik bakterija

Može biti: loptast ili zrnast. Zrno se na latinskom kaže coccus, pa su ove bakterije nazvane koke.
Zatim štapićast (latinski bacillus - štapić) - bacili, i  izvijen.
Kod izvijenog oblika, postoje bakterije u obliku zareza - vibrioni, i spiralan - spirale i spirohete.
Koke su najsitnije i nemaju bičeve. Nepokretne su. Naseljavaju vazduh.
Bacili su pokretni (imaju bič) i naseljavaju zemljište i organizme.
Vibrioni, spirale i spirohete preovlađuju u vodi.

                       

субота, 10. септембар 2016.

Građa bakterija

Na površini ćelije je ćelijski zid.
Izgrađen je od: masti (lipida), proteina (belančevina), šećera (ugljenih hidrata). 
Štiti ćeliju od spoljašnjih uticaja.
Ispod ćelijskog zida je selektivno propustljiva ćelijska membrana.
Ona je mesto odigravanja metaboličkih procesa.
Unutrašnjost ćelije je ispunjena citoplazmom, koja je 'nepokretna'.
U citoplazmi se nalaze ribozomi u kojima se vrši sinteza proteina i mezozomi, u kojima se odigrava ćelijsko disanje.
Purpurne i zelene bakterije imaju membranske delove u kojima se nalazi bakterijski hlorofil.
Središnji deo citoplazme je ispunjen tzv. jedrovim materijalom.
To je molekul DNK, koji je u obliku prstenastog (kružnog) hromozoma. Zove se još nukleoid.
Ako je podloga u kojoj se bakterija razvija bogata ugljenim hidratima (polisaharidima) i belančevinama, ona formira kapsulu, koja štiti bakteriju od isušivanja i pomaže joj da izdrži nepovoljne uslove života.
Ako su uslovi života jako nepovoljni i takvi dugo traju, bakterija formira višeslojni omotač.
Tada se životne aktivnosti svode na minmum. Kažemo da se život odvija u 'pritajenom stanju'. To je stanje anabioze. 
Ovakve tvorevine se zovu spore ili some. Bakterija tako može preživeti jako dugo, i kada uslovi života postanu povoljni, opet će se razviti bakterije iz spora.
Bakterije mogu mati i bičeve i treplje, pomoću kojih se kreću.

                                                                  

четвртак, 8. септембар 2016.

Opšte osobine bakterija

Isključivo jednoćelijski organizmi.
Veličina od 0,1 do 15 mikrometara. U literaturi se pominje i veličina od 0,5 do 8 mikrometara.
1 mikrometar je hiljaditi deo milimetra.
Nemaju organizovano jedro.
Spadaju u grupu prokariotskih organizama.
Osim bakterija, i modrozelene alge nemaju organizovano jedro.
Naseljavaju sva staništa, sve podloge; vazduh, vodu, zemljište, hranu, žive i uginule organizme, mesta gde ima otpadnih voda, fekalija...
Prema načinu ishrane, mogu biti autotrofne i heterotrofne.
Autotrofne vrše fotosintezu i hemosintezu.
Heterotrofne mogu biti paraziti i saprofiti (razlagači).
Prema bojenju ćelijskog zida, mogu biti Gram pozitivne i Gram negativne.
Gram pozitivne bakterije - ćelijski zid se boji plavo i ljubičasto.
Gram negativne - ćelijski zid se boji crveno.
Ovo je značajno za prepisivanje pravog antibiotika, posle uzimanja brisa iz grla na primer.
Prema potrebama za kiseonikom, mogu biti aerobne, anaerobne i fakultativno anaerobne.
Aerobne, ne mogu da žive bez kiseonika.
Anaerobne, mogu da žive samo kada nema kiseonika.
Fakultativno anaerobne, mogu da žive i kad ima i kad nema kiseonika.

                                                                                        

среда, 7. септембар 2016.

Abiotički faktori

      Ovo su faktori neorganske redine koji deluju na organizam.
      Mogu se podeliti na:
      1) hemijske faktore - hemijske osobine vazduha, vode, zemljišta;
      2) fizičko- klimatske faktore: 

     -temperatura vazduha, vode, zemljišta;
      -vlažnost vazduha i zemljišta;
      -pritisak (atmosferski i hidrostatički);
      -pravac i brzina vetra;  
     -količina i vrsta padavina;  
     -količina sunčevog zračenja;
      -osvetljenost;
      -reljef, nadmorska visina, nagib terena, rastresitost i kapilarnost zemljišta itd.

                                                  

Podela ekoloških faktora

      Podele ekoloških faktora su izvršene na različite načine. U priličnoj meri su  uslovne i veštačke, jer svi ekološki faktori deluju povezano i međusobno su zavisni.
      Najčešća podela je na:
      - abiotičke - faktore nežive prirode, ili neorganske sredine;
      - biotičke - uticaji organizama;
      - antropogeni - uticaj čoveka.

                                                           

Sličnosti i razlike između biljne i životinjske ćelije

      Sličnosti:
      - i biljna i životinjska ćelija, poseduju: ribozome, mitohondrije, endoplazmatičnu mrežu, Goldžijev aparat, peroksizome, jedro i ćelijsku membranu;
      - prilikom deobe se mogu jasno videti hromozomi.
      Razlike:
      - biljna ćelija poseduje ćelijski zid (uglavnom od celuloze), velike hranljive vakuole i plastide. Od plastida, postoje: hloroplasti (zelene boje), hromoplasti (žuti, narandžasti, crveni) i leukoplasti (bezbojni). Biljna ćelija nema centrozom. Prilikom deobe se ne formira deobno vreteno, nego deobna ploča.
      - životinjska ćelija, nema ćelijski zid, hranljive vakuole i plastide. Poseduje centrozom i prilikom deobe se formira deobno vreteno.

                                                       Ova lekcija vredi od 1 do 4 boda.