Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.

недеља, 11. новембар 2018.

Rana fetalna faza

Traje od 8. do 28. nedelje trudnoće.
Embrion ubrzano raste jer se formiraju sva tkiva i organi.
Od 12. do 16. nedelje - glava je velika u odnosu na telo;
Mogu se prepoznati obeležja pola;
Oči se usmeravaju napred;
Uši su skoro sasvim sa strane.
U toku 20. nedelje - embrion je prekriven dlakavim rozikastim omotačem lanugom.
Počinje mišićna aktivnost pa majka oseća pokrete buduće bebe.
Na kraju ove faze, embrion je potpuno formiran i naziva se fetus.
Dugačak je 28 cm i težak oko 1 kilogram.

Embrionalna faza

Traje od začeća do osme nedelje trudnoće.
Obrazuju se klicini listovi: ektoderm, endoderm i mezoderm.
Započinje diferencijacija osnovnih tkiva i organa.
Krajem ove faze, embrion dobija osobine čoveka.
Potpuno je zatvorena nervna cev.
Vidljivi su začeci ekstremiteta.
Dužina se povećava za 1mm dnevno.

Razviće i rastenje čoveka do puberteta

U početnim fazama rastenje i razviće čoveka se ne razlikuju mnogo od rastenja i razvića ostalih kičmenjaka.
Tek kasnije, embrion čoveka se sve više razlikuje od embriona ostalih kičmenjaka i dobija osobine ljudske vrste.
Rastenje organizma se odvija kontinuirano od začeća, tokom čitavog embrionalnog razvoja, posle porođaja, sve do završetka mladalačkog doba.
Uslovno se rastenje i razviće čoveka mogu podeliti na više faza:
 - embrionalna, od začeća do osme nedelje trudnoće;
 - rana fetalna, od osme do 28. nedelje trudnoće;
 - kasna fetalna faza, od 28.nedelje trudnoće do porođaja, odnasno rađanja;
 - postnatalni period i rano detinjstvo, od rađanja do druge godine života;
 - detinjstvo, od druge godine života do puberteta i 
 - pubertet.
Rastenje i razviće su pod uticajem gena, nervnog i endokrinog sistema.

среда, 7. новембар 2018.

Rast i regeneracija

U zigotu se nalazi jedinstvena kombinacija gena, karakteristična samo za tu jedinku.
Dakle, ne postoje dve osobe sa istom genetičkom kombinacijom.
Čak i jednojajčani blizanci imaju u izvesnom procentu različite kombinacije gena, iako imaju istu genetičku osnovu.
Genetička informacija treba da se realizuje u toku embrionalnog perioda, fetalnog perioda i kasnije u postembrionalnoj fazi.
Najznačajniji procesi koji se dešavaju u toku tog razvoja su:
 - umnožavanje ćelija (rast);
 - diferencijacija (specijalizacija) ćelija, kada svaka ćelija dobija svoju ulogu i
 - oblikovanje nove jedinke (morfogeneza).
Sve telesne ćelije u našem organizmu imaju iste gene.
Međutim, tokom specijalizacije-diferencijacije ćelija, funkcionišu samo određeni geni, koji stvaraju određene proteine.
Ostali geni su isključeni.
Rast omogućavaju:
 - umnožavanje ćelija deobom;
 - povećanje mase ćelija i
 - povećanje količine međućelijskog sadržaja.
U toku morfogeneze, ovi procesi se najčešće dešavaju istovremeno.
Npr. masa slona je oko 4000 puta veća od mase miša. Slon ima 500 puta veći broj ćelija, a slonove ćelije su oko 8 puta veće od miševih.
U početnim stadijumima razvića embriona, sve ćelije mogu da se dele. Kako se diferenciraju tkiva i organi, opadaju sposobnost i broj deoba. Nervne ćelije prestaju da se dele još pre rođenja.
Veoma je bitno da u toku razvića ne bude grešaka u genima.
Geni upravljaju stvaranjem proteina, pa će oštećeni geni proizvoditi oštećene gradivne proteine i enzime.
Ovo dovodi do teških psihičkih i fizičkih poremećaja.
Do genetičkih grešaka može doći zbog: korišćenja psihoaktivnih supstanci, jonizujućeg zračenja, nekontrolisanog uzimanja lekova, zaraznih bolesti itd.
Regeneracija je zarastanje ozleđenih tkiva. Tada ćelije stupaju u deobu.
Kod čoveka, regeneracija je svedena na: zarastanje rana, srastanje prelomljenih kostiju, obnavljanje krvnih ćelija, obnavljanje oštećene hrskavice itd.
Na brzinu regeneracije utiču brojni faktori a pre svega, temperatura.


Organogeneza

To je proces obrazovanja organa.
Od ektoderma nastaju: pokožica, dlake, znojne, lojne i mlečne žlezde, sočivo oka, mozak, kičmena moždina.
Od endoderma nastaju: pluća, , jetra, pankreas...
Od mezoderma nastaju: deo kože - krzno, skelet, mišići, vezivno tkivo, srce, krvni sudovi, organi za izlučivanje i razmnožavanje...

петак, 26. октобар 2018.

Методе изучавања ћелије помоћу светлосног микроскопа

Да би се могле посматрати ћелије под микроскопом, потребно је прво да се направи препарат.
Препарат може бити привремени и трајни.
За привремене препарате су потребни предметно и покровно стакло. Често је потребна и вода, а неке препарате је потребно обојити различитим хемикалијама да би се ћелије боље виделе.
Од хемикалија се најчешће употребљавају: сирће, еозин, луголов раствор, сирћетна киселина, метиленско плаво и друге.
Осим микроскопа, потребни су и пинцете, капаљке, маказе, склапели, игле итд.
Принцип израде препарата је у суштини исти:
 - препарат који се посматра, треба да буде што тањи, да би светлост могла да пролази кроз њега. Ово омогућује да се види оно што желимо да проучимо;
 - на предметно стакло се стави кап воде;
 - у ту кап воде се стави део који желимо да посматрамо;
 - ако треба обојити препарат, дода се и жељена хемикалија;
 - препарат се прекрије покровним стаклом;
 - да би се избегло стварање мехурића, покровно стакло благо куцнути одозго;
 - препарат се посматра прво под мањим а онда под већим увећањем.

уторак, 18. септембар 2018.

Značaj bakterija u svakodnevnom životu

Rečeno je da su bakterije vrlo otporne, prilagodljive i rasprostranjene.
Veoma se brzo razmnožavaju i sve ovo ih čini jako pogodnim za istraživanja i upotrebu u privredi i svakodnevnom životu.
U našem organizmu se nalaze bakterije koje pomažu preradu hrane i regulišu rad creva. To su probiotske bakterije.
Koristile su se u svakodnevnom životu da bi domaćice ukiselile mleko, napravile jogurt i druge mlečne proizvode.
To je zato što bakterije vrše mlečno kiselinsko vrenje.
Domaćini na selu su zahvaljujući bakterijama pravili rakiju i druga alkoholna pića.
To je zato što one vrše alkoholno vrenje.
Poljoprivrednici su đubrili zemlju stajskim đubrivom. Na toj podlozi su se razvijale saprofitske bakterije (bakterije razlagači), koje su to đubrivo razlagale na mineralne soli.
Bakterije na taj način povećavaju plodnost zemljišta i utiču na kruženje materija u prirodi.
U zemljištu živi još jedna grupa bakterija koja povećava plodnost zemljišta. To su azotofiksatori.
Ove bakterije vezuju elementarni azot iz vazduha i pretvaraju ga u nitrate, koji su značajni za plodnost zemljišta.
Zato poljoprivrednici sade detelinu i lucerku na parcelama, jer ove bakterije žive na korenju tih biljaka.
Bakterije su pogodne za istraživanja u medicini. Za pokazivanje efikasnosti antibiotika, za dobijanje insulina i hormona rasta i tzv 'jednoćelijskih proteina' koji se koriste u ishrani stoke.
U zaštiti životne sredine su značajne zbog razlaganja organskih otpadaka.