Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.

среда, 31. август 2016.

Razmnožavanje virusa

     Virusi se prvo zakače za ćelijsku membranu, ili ćelijski zid.
     Zatim ubacuju svoju nukleinsku kiselinu (genom) u ćeliju. Ovo se naziva infekcija, ili inficiranje ćelije.
     Od momenta infekcije, razmnožavanje se može odvijati na 2 načina:
     1) virusni genom se više puta udvaja (duplira). Stvaraju se proteinski omotači, koji obavijaju nukleinsku kiselinu virusa. Za taj proces se koristi materijal ćelije. Može se reći da virus 'proždire' ćeliju iznutra. Ćelija umire, raspada se i novostvoreni virusi izlaze u spoljašnju sredinu i napadaju nove zdrave ćelije.
     2) virusni genom se ugrađuje u DNK ćelije domaćina. To je tzv. provirus. Provirus postaje deo naslednog materijala ćelije domaćina i razmnožava se sa ćelijom kroz više generacija - prenosi se na potomke. Dovoljan je neki nadražaj iz spoljašnje sredine, pa da se provirus aktivira i da počne da uništava organizam. Taj spoljašnji nadražaj, može biti recimo, pad imuniteta.

                                       
                      

уторак, 30. август 2016.

Proticanje energije

      Biljke vrše fotosintezu. Za taj proces koriste svetlosnu energiju.
      U procesu fotosinteze, svetlosna energija se pretvara u hemijsku energiju. To je u stvari hrana.
      Životinje koriste tu hemijsku energiju (hranu) i pretvaraju je u toplotnu i mehaničku.
      Toplota se gubi u prostoru, odnosno energija napušta ekosistem u vidu toplote.
      Zbog gubitka toplote, ovo je nepovratan proces, pa je neophodan priliv energije u ekosistem od Sunca.

                    

Kruženje materije

       Nazivaju se još i biogeni procesi kruženja, ili biogeohemijski ciklusi.
     Biljke pretvaraju neorganska jedinjenja, u procesu fotosinteze, u organska.
     Organska jedinjenja koriste životinje i pretvaraju je u različita jedinjenja, kroz lance ishrane.
     Posle uginuća, organska materija se razlaže, pa se onda mineralizuje u neorganske materije.
     Neorganska jedinjenja, ponovo koriste biljke za procese fotosinteze.

              

понедељак, 29. август 2016.

Ekosistem

      Ekosistem je strukturno i funkcionalno jedinstvo životnog staništa i životne zajednice.
     Životno stanište je neživi deo ekosistema - neživa priroda, a životna zajednica je živi deo ekosistema, odnosno živa priroda.
     Može se reći: životno stanište + životna zajednica = ekosistem.
     Između nežive i žive prirode se stalno vrše razmene materija i energije. 
     To su procesi:
     1) kruženja materije;
     2) proticanja energije;
     3) stvaranja biomase ili organski produktivitet ekosistema;
     4) preobražaji ekosistema, ili ekološke sukcesije.

 

недеља, 28. август 2016.

Citologija

     Citologija je nauka koja proučava oblik, građu, funkcionalnu organizaciju i životne procese koji se odigravaju u ćeliji.
     Ćelija je osnovna anatomska (gradivna) i funkcionalna jedinica svih organizama.
     Ovo znači da su svi organizmi izgrađeni od ćelije, da život svakog organizma započinje od jedne ćelije i da se sve životne funkcije (rast, razmnožavanje, varenje, nasleđivanje...) obavljaju preko ćelije.
     Otkriću ćelije je prethodila konstrukcija mikroskopa. To je uradio Antoan Van Levenhuk u drugoj polovini 17tog veka.
     Ćeliju je otkrio engleski naučnik Robert Huk.
     Posmatrao je pokoricu plute i zapazio pod mikroskopom pravougaone delove, koji su ga podsećali na manastirske sobe - kelije ili ćelije - pa ih je tako i nazvao - ćelije.
     Tada započinje razvoj citologije kao nauke.
     Danas se ona deli na podvrste kao što su: citomorfologija, citoekologija, citogenetika, citoekologija itd.
     Smatralo se da je svaka ćelija ista. Sa napredovanjem citologije, otkriveno je da postoje 2 osnovna tipa ćelija:
     1. Prokariotska, koja nema organizovano jedro i nema sve ćelijske organele. U ovu grupu spadaju modrozelene alge i bakterije.
     2. Eukariotska, koja ima organizovano jedro i većinu ćelijskih organela. U ovu grupu spadaju sve druge biljne, životinjske ćelije, uključujući i ljudsku.
     U telu odraslog čoveka ima oko 100 triliona ćelija ( 100 000 000 000 000 000).
     Veličina ljudskih ćelija je od 3 do 30 nanometara.
     1 nanometar (nm) je milioniti deo milimetra. 
     Uglavnom su okrugle, ali ima i ovalnih, duguljastih, pločastih, cilindričnih, zvezdastih itd.
     Najkrupnije ćelije su npr. kokošije, guščije i nojevo jaje.

                                              

субота, 27. август 2016.

Građa virusa

     Slobodna čestica virusa koja izaziva infekcije se naziva virion.
     Sastoji se od:
     - nukleinske kiseline - genoma - DNK (dezoksiribonukleinske kiseline) , ili RNK (ribonukleinske kiseline), i
     - proteinskog omotača - kapsida.
     Genom virusa sadrži od 3 do nekoliko stotina gena.
     Genom i kapsid zajedno čine nukleokapsid.
     Osim proteinskog, virus može biti obavijen i dodatnim omotačem od masti i ugljenih hidrata, koji je poreklom od ćelije domaćina.
     Uloga omotača je:
     - da olakša vezivanje virusa za ćeliju i
     - da zaštiti virusni genom od uticaja enzima.

                    

Opšte osobine virusa

     Najsitniji i najprostiji organizmi.
     Veličina od 10 nanometara do 300 nanometara.
     1 nanometar (1nm) je milioniti deo milimetra.
     Nemaju ćelijsku građu.
     Mogu se razmnožavati samo u živim ćelijama - organizmima. 
     Van žive ćelije su neaktivni.
     Kad uđu u ćeliju, uspostavljaju kontrolu nad njenim metaboličkim procesima, brzo se razmnožavaju i uništavaju je.
     Oblik: končast, loptast, poliedrast, štapićast...
     Postoje i složeniji oblici, kao što je kod bakteriofaga (faga). To je virus koji parazitira u bakterijama..
     Sastoji se od: glavenog dela, u kome je DNK - dezoksiribonukleinska kiselina, zatim od repnog dela i 6 pipaka (kukica).
     Virusi su unutarćelijski paraziti. 
     Izazivaju bolesti biljaka, životinja (čoveka) i mikroorganizama, npr. bakterija.
     Virusi se mogu upotrebiti u tzv. genoterapiji, odnosno zameni defektnih delova DNK, normalnom DNK. Ovo može izlečiti mnoge nasledne bolesti.