Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.

понедељак, 19. септембар 2016.

Amitoza

Naziva se još i direktna, prosta, ili fisiona deoba.
Ova deoba je najbolje proučena kod bakterija (videti lekciju razmnožavanje bakterija), a njom se razmnožavaju još i modrozelene alge - prokariotski organizmi.
Od eukariotskih organizama, ovom deobom se razmnožavaju npr dizenterične amebe.
Kod čoveka se ovom deobom dele žlezdane ćelije, bela krvna zrnca i ćelije kada zarašćuju rane.
Traje oko 2 sata.
Kod ove deobe se ne obrazuju uvek hromozomi (DNK se ne spiralizuje svaki put).
Jedro se izduži, zatim suzi po sredini i podeli na dva. Istovremeno se izdužuje i cela ćelija i sužava se po sredini, dok se ne prekine i nastanu 2 iste ćelije.

                                                 

недеља, 18. септембар 2016.

Značaj deobe ćelija

Ćelijskom deobom se postižu:
- razmnožavanje jednoćelijskih organizama - pupljenjem, direktnom deobom ( amitozom, fisionom deobom);
- rast višećelijskih organizama 
- formiranje tkiva i organa 
- zarastanje rana
- regeneracija izgubljenih delova tela;
- obnavljanje ćelija (pokožice, epitela creva, rožnjače oka, muških polnih ćelija, crvenih i belih krvnih zrnaca)
- stvaranje polnih ćelija - mejozom.
Najbolje proučene su:
- prosta, direktna, fisiona deoba - amitoza;
- indirektna deoba telesnih ćelija - mitoza;
- deoba kojom nastaju polne ćelije (gameti) - redukciona deoba - mejoza.

                                                                         

субота, 17. септембар 2016.

Ćelijski ciklus

Ćelijski ciklus obuhvata dva perioda (faze): interfazu i deobu.
Interfaza traje relativno dugo, u odnosu na deobu, od nekoliko sati, do nekoliko nedelja. 
Kod bakterija, interfaza traje oko 30 minuta, kada su povoljni uslovi, a zatim deoba traje oko 20 minuta. Dakle, ceo ćelijski ciklus traje oko 50 minuta.
Interfaza je period kada ćelija raste, uvećava svoju zapreminu i kada je metabolički aktivna.
Tada se duplira molekul DNK i  sintetišu se proteini. 
Hromozomi se ne mogu videti.
Posle interfaze, ćelija se deli i taj proces može trajati oko 90 minuta do 2 sata.
Ćelija posle interfaze, ne mora da se deli. Može da umre.
Ovo se dešava ako su dugotrajni nepovoljni uslovi, ili ako je ćeliska smrt 'programirana', kao kod višećelijskih organizama u procesu razvića. 

                            

четвртак, 15. септембар 2016.

Hemijski sastav ćelije - neorganski sastojci

Od hemijskih elemenata, 99% ćelije čine:
- ugljenik, vodonik, kiseonik, azot, fosfor i sumpor. 
Oni grade 99% jedinjenja u ćeliji i zato se nazivaju makrometabolički.
1% ćelije, grade tzv. mikrometabolički elementi. 
To su: natrijum, hlor, kalijum, kalcijum, magnezijum, gvožđe, jod, kobalt, molibden, mangan, bakar, cink.
I makrometabolički, i mikrometabolički elementi su za život podjednako važni.
Hemijski elementi imaju neorgansku prirodu.
Od neorganskih jedinjenja, najznačajnija su voda i mineralne soli.

                                                                       

среда, 14. септембар 2016.

Biologija ćelije

     Citologija je nauka koja proučava oblik, građu, funkcionalnu organizaciju i životne procese koji se odigravaju u ćeliji.
     Ćelija je osnovna anatomska (gradivna) i funkcionalna jedinica svih organizama.
     Ovo znači da su svi organizmi izgrađeni od ćelije, da život svakog organizma započinje od jedne ćelije i da se sve životne funkcije (rast, razmnožavanje, varenje, nasleđivanje...) obavljaju preko ćelije.
     Otkriću ćelije je prethodila konstrukcija mikroskopa. To je uradio Antoan Van Levenhuk u drugoj polovini 17tog veka.
     Ćeliju je otkrio engleski naučnik Robert Huk.
     Posmatrao je pokoricu plute i zapazio pod mikroskopom pravougaone delove, koji su ga podsećali na manastirske sobe - kelije ili ćelije - pa ih je tako i nazvao - ćelije.
     Citologija se deli na podvrste kao što su: citomorfologija, citofiziologija, citogenetika, citoekologija itd.
     Smatralo se da je svaka ćelija ista. Sa napredovanjem citologije, otkriveno je da postoje 2 osnovna tipa ćelija:
     1. Prokariotska, koja nema organizovano jedro i nema sve ćelijske organele. U ovu grupu spadaju modrozelene alge i bakterije.
     2. Eukariotska, koja ima organizovano jedro i većinu ćelijskih organela. U ovu grupu spadaju sve druge biljne, životinjske ćelije, uključujući i ljudsku.
     Eukariotske ćelije su izdeljene sistemom unutrašnjih ćelijskih membrana. Te membrane dele ćeliju na delove u kojima se obavljaju različiti biohemijski procesi. Ti delovi se zovu ćelijske organele.
     Prokariotske ćelije nisu izdeljene sistemom unutrašnjih ćelijskih membrana i njihov nasledni materijal nije odvojen od citoplazme.
                                                                     

уторак, 13. септембар 2016.

Bakterije kao izazivači bolesti biljaka

Bolesti koje pogađaju gajene biljke se jednim imenom nazivaju bakterioze.
Prenošenje preko zaraženog semena, sadnica, živih ili uginulih biljaka, životinja, zemljišta.
Prodiru u biljku kroz ozleđena mesta ili otvore na biljkama.
Izazivaju: 
- pegavost i sušenje lišća, uništavanje hloroplasta, smanjenje nivoa fotosinteze;
- bujanje ćelija, pa se stvaraju izrasline i čvorovi - na korenju koštunjavog i jabučastog voća i vinove loze - tzv. bakteriozni rak;
- truljenje krtole krompira;
- mrke šupljine na korenju šećerne repe;
- mogu zakržljati pojedini organi i cela biljka.
Suzbijanje:
- saditi zdrav sadni materijal;
- ukloniti obolele delove tela biljaka;
- koristiti pesticide - 'bordovska čorba'.

                                                                    

Bakterije kao izazivači bolesti čoveka i životinja

Bakterije koje izazivaju bolesti se nazivaju patogene bakterije, ili patogene klice.
Patogeno dejstvo bakterija se ispoljava virulencijom i toksičnom moći.
Virulencija je sposobnost bakterija da se održavaju u organizmu (krvi i tkivima).

Toksična moć je kada bakterije luče otrove - bacili tetanusa, ili difterije, ili vibrion kolere.
Prenošenje kao kod viroza:
- vazduhom - udisanjem - kapljično - pneumokok (upala pluća), streptokoke (angina grla), bacili difterije, ili Kohov bacil (tuberkuloza);
- preko zagađene vode i hrane - bacili šigele (dizenterija), Salmonella (trbušni tifus), botulizam;
- preko pacova, miševa - kuga, tifus pegavac;
- polnim odnosima - gonoreja (triper, kapavac), sifilis (lues);
- preko povreda - bacil tetanusa.
Životinje se takođe mogu zaraziti, najčešće ako pasu zaraženu travu.
- sakagija (maleus) je oboljenje konja;
- antraks (crni prišt) je oboljenje svinja, konja, goveda, ovaca
- brucela - bruceloza je najčešće oboljenje koza i ovaca.
Zaštita i sprečavanje:
- vakcinacija - ovo važi i za čoveka i za životinje;
- jačanje imuniteta zdravom ishranom, bavljenjem sportom;
- lična i higijena prostora - dezinfekcija, sterilizacija;
- pasterizacija - termička obrada hrane; najefikasnije je kuvanje;
Lečenje antibioticima.
Oni se prema delovanju dele na bakteriostatike i bakteriolitike.
Bakteriostatici zaustavljaju deobu ćelija.
Bakteriolitici razaraju - razlažu bakterije.