Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.

субота, 14. октобар 2017.

Citoplazma

Pod ovim pojmom se podrazumevaju:
 - tečni deo ćelije - citosol i
 - ćelijske organele, koje se nalaze u citosolu.
Građena je od:
 - vode i 
 - proteinskih vlakana.
Proteinska vlakna predstavljaju ćelijski skelet ili citoskelet.
Uloga citoskeleta:
 - održava oblik ćelije,
 - omogućuje pokrete - strujanje citosola,
 - obezbeđuje mesta za pričvršćivanje ćelijskih organela,
 - omogućuje kretanje ćelija,
 - omogućava veze između ćelija,
 - omogućava pokrete na površini ćelija i
 - omogućava kretanje hromozoma i deobu citoplazme.

Ćelijska membrana

Može se reći da postoje:
 - spoljašnja ćelijska membrana koja obavija ćeliju i 
 - sistem unutrašnjih ćelijskih membrana.
Ćelijska membrana:
 - štiti ćeliju od različitih uticaja,
 - daje joj oblik i veličinu,
 - obezbeđuje razlike u koncentracijama sadržaja ćelije i sadržaja vanćelijske sredine (npr. jona),
 - kroz nju prolaze različite materije - korisne u ćeliju, ili u različite delove ćelije, a štetne van nje,
 - ona je mesto odigravanja biohemijskih procesa.
S obzirom da se u ćeliji istovremeno odigrava veliki broj biohemijskih procesa, njena unutrašnjost je ispunjena dodatnim membranama - unutrašnjim ćelijskim membranama.
Unutrašnje ćelijske membrane:
 - povećavaju ukupnu površinu ćelije i 
 - dele ćeliju na odeljke u kojima se odigravaju različiti biohemijski procesi.
Ti odeljci se nazivaju ćelijske organele.
Ćelijska membrana je izgrađena od dva sloja fosfolipida u koje su ugrađeni molekuli proteina.
Proteini u ćelijskoj membrani uglavnom imaju ulogu enzima.
Na površini ćelije se nalazi sloj ugljenih hidrata koji se naziva glikokaliks.
On se nalazi na površini ćelije u obliku mikroresica.
Uloga:
 - kao filter npr. u glomerulima bubrega, za filtraciju krvne plazme kada nastaje primarna mokraća i 
 - kao zaštitni omotač.

понедељак, 9. октобар 2017.

Neorganska jedinjenja u ćeliji - MINERALNI ELEMENTI

Mineralni elementi se u ćeliji nalaze kao:
 - mineralne soli (hloridi, sulfati, fosfati i karbonati) i
 - joni.
Jedan element može imati više funkcija.
Oni su sastojci:
 - ćelijskih membrana i citoplazme,
 - proteina, nukleinskih kiselina, hlorofila, hemoglobina.
Utiču na regulisanje:
 - osmotskog pritiska,
 - kiselosti ili bazičnosti unutarćelijske sredine (pH vrednosti),
 - propustljivosti ćelijskih membrana (joni natrijuma i kalijuma povećavaju, a joni aluminijuma, kalcijuma i magnezijuma, smanjuju propustljivost)
Učestvuju u katalitičkim procesima biohemijskih reakcija (sastavni deo enzima - koenzimi).

Neorganska jedinjenja u ćeliji - VODA

Nalazi se u ćeliji kao slobodna i kao vezana voda.
Vezana voda:
 - je deo strukture ćelije - gradi ćeliju (organizam),
 - ima sposobnost da se veže za molekule proteina.
Slobodna voda je:
 - sredina u kojoj se odvijaju biohemijski - metabolički procesi,
 - univerzalni rastvarač za veliki broj neorganskih i organskih supstanci,
 - materije koje su u njoj rastvorene se lako prenose (transportuju) u ćeliju, van ćelije i iz ćelije u ćeliju
 - učesnik u biohemijskim procesima i
 - proizvod biohemijskih procesa (metabolička voda).
Najzastupljenije je jedinjenje u organizmu (ćeliji).
Postoje različiti podaci o procentualnoj zastupljenosti vode. Neki podaci navode od 50% do 95%, a drugi od 70% do 80% ćelije.
Ćelije koje su metabolički aktivnije, u kojima se intenzivnije odvija razmena materija i energije, imaju više vode.

уторак, 6. јун 2017.

Povrede i profesionalna oboljenja kostiju, zglobova i mišića

     Ponekad se kod ljudi mogu javiti različite nepravilnosti u razvitku kostiju, koje nastaju usled različitih oštećenja i oboljenja.
     Najčešći uzroci ovih nepravilnosti su:
- loša ishrana,
- stanovanje u nehigijenskim prostorijama,
- nedovoljno bavljenje fizičkim vežbama,
- preterano i nepravilno fizičko vežbanje,
- povrede u detinjstvu,
- nasledne bolesti itd.

     RAHITIS je oboljenje kostiju izazvano nedostatkom vitamina D.
To dovodi do nepravilnosti u okoštavanju. 
Kod obolele dece, kosti ostaju meke i krive se.
Najčešće posledice rahitisa su deformacije zgloba kolena poznate kao iks i O noge, i deformacija grudnog koša, poznata kao kokošije grudi.
Rahitis se sprečava boravkom na suncu i pravilnom ishranom.

     REUMATIZAM je oboljenje kostiju, zglobova i mišića.
Nije poznat tačan uzrok.
Ispoljava se bolom i otežanim pokretima tela.
Jedan od vidova ove bolesti je i reumatska groznica.

     SKOLIOZA je deformacija kičmenog stuba. 
Javlja se kao posledica nepravilnog sedenja i držanja tela, ili neravnomernog opterećivanja kičme (nošenje tereta samo na levom ili desnom ramenu, ili samo u jednoj ruci).
Kičma se krivi na levu ili desnu stranu. 
Važno je otkriti je na vreme.
Tada se ona može otkloniti posebnim vežbama.

      RAVNI TABANI nastaju kada se svod stopala spusti, ili sasvim iščezne.
Javlja se usled dugotrajnog stajanja u mestu, ili nošenja nepodesne obuće.
Ravni tabani otežavaju hod i izazivaju zamor i bolove u nogama.
Ova deformacija se može ublažiti posebnim vežbama, ili nošenjem obuće sa posebnim ulošcima, ili hodanjem bez obuće leti po pesku npr. 
Potpetice za muškarce od 1 do 1,5 cm, a za žene od 2,5 do 4,5 cm.

     DISKOPATIJA je oboljenje elastičnih veza (diskova) između kičmenih pršljenova.
Nastaje kada se podiže teret ili pri skokovima, kada se optereti kičma, ili od starosti.

     UPALA TETIVA se dešava ako su tetive preopterećene, previše zategnute ili istegnute, ili zbog infekcije bakterijama.

     ISTEGNUTOST LIGAMENATA, TETIVA I MIŠIĆA nastaje usled preopterećenosti nedovoljno uvežbanih i zamorenih mišića.
Ovakve povrede su karakteristične za vrhunske sportiste i leče se fizikalnom terapijom.
U težim slučajevima se leče operacijom. 

POVREDE KOSTIJU I ZGLOBOVA
 - prelomi, iščašenja i uganuća.
Nastaju pri: padu, skoku ili udarcu.
Usled udarca se na mišićima mogu javiti manje povrede: otekline sa krvnim podlivima, ili nagnječenja sa većim oteklinama koje bole.
Uganuće nastaje zbog napetosti zglobne čašice, kada dolazi do povrede sluznice, pa zglob natekne.
Iščašenje nastaje kada se pokida tkivo zglobne čaure, pa zglobna jabučica izađe iz zglobne čašice.
Prelom kosti se prepoznaje po neobičnom (nenormalnom) položaju povređenog dela tela, nesposobnosti za kretanje, velikom bolu i otoku.
Postoje: otvoreni i zatvoreni prelom.
Zatvoreni prelom je kada je okolno tkivo samo delimično ozleđeno.
Otvoreni prelom je kada se vidi kost, jer je okolno tkivo nagnječeno i pokidano, pa se stvori rana iz koje viri kost.    

уторак, 16. мај 2017.

Mišići čoveka

Mišići su organi koji:
- omogućavaju pokrete pojedinih delova tela,
- omogućavaju rad pojedinih unutrašnjih organa.
Čine skoro polovinu telesne težine čoveka.
Sastoje se od mišićnog tkiva.
Mišićno tkivo se sastoji od mišićnih ćelija.
Postoje: glatke, poprečnoprugaste i srčane mišićne ćelije.
Glatke ulaze u sastav glatkog mišićnog tkiva.
Ovo tkivo čini zidove: jednjaka, želuca, creva, dušnika, mokraćne bešike, krvnih sudova, žučne kesice, jajovoda, materice itd.
Ti organi izvode spore pokrete.
Poprečnoprugaste mišićne ćelije (tkivo), ulaze u sastav poprečno - prugastih mišića.
Poprečno prugaste mišićne ćelije su obavijene tankom membranom sarkolemom.
Više takvih ćelija (vlakana) se grupišu u snopiće, koji su obavijeni tankom vezivnom opnom.
Više snopića grade snopove, koji su isto obavijeni vezivnom opnom.
Više snopova grade mišić, koji je obavijen opnom od vezivnog tkiva.
Na krajevima, mišići se završavaju tetivama.
Tetive spajaju mišiće sa kostima.
Poprečno-prugasti mišići se još nazivaju i skeletni, jer obavijaju skelet i daju čvrstinu telu.
To su mišići: ruku, nogu, vrata, međurebarni, trbušni, leđni...
Oni pokreću telo.
Osim ovih, postoje i oni koji ne pokreću telo (skelet).
Npr. mišići jezika, lica, očnih kapaka, dijafragme...
Većina poprečno-prugastih mišića se može aktivirati našom voljom, a i refleksno.
Voljni impulsi polaze iz motornih zona kore velikog mozga.
Mišići se mogu podeliti na:
- vretenaste - mišići ruku i nogu,
- pločaste - mišiće trbušnog zida,
- trakaste - mišiće vrata, 
- lepezasti - mišići lica i grudnog koša,
- prstenasti (kružni) - zatvaraju neke unutrašne organe - želudac, mokraćnu bešiku...
Nalaze se i oko usta, očiju i drugih otvora na telu.

понедељак, 1. мај 2017.

Skeletni - koštani sistem čoveka

Skelet ima zaštitnu i potpornu ulogu.
Čine ga kosti, hrskavica i vezivno tkivo.
Štiti unutrašnje organe od povreda.
Daje čvrstinu telu.
Povezan sa mišićima, omogućava kretanje čoveka.
Smešten je u unutrašnjosti tela - unutrašnji skelet.
Neki beskičmenjaci imaju spoljašnji skelet.

GRAĐA KOSTIJU
Kosti su izgrađene od koštanog tkiva.
Njega čine koštane ćelije zvezdastog oblika.
One imaju nastavke na površini kojima se dodiruju.
Između ćelija se nalaze međućelijski prostori, koji su ispunjeni koštanom masom.
Koštana masa se sastoji od:
- belančevinaste supstance koja se zove osein i
- mineralnih soli: kalcijum karbonata i kalcijum fosfata.
Osein daje gipkost kostima.
Mineralne materije daju čvrstinu kostima.
Sa starošću se količina oseina smanjuje, a količina mineralnih soli se povećava.
Međućelijska koštana masa je prožeta kanalima, koji se nazivaju Haverzovi kanali.
U njima se nalaze krvni sudovi i ogranci nerava.
Nervi čine kost osetljivom, a krvni sudovi snabdevaju kosti hranljivim materijama.
Oko Haverzovih kanala su raspoređene koštane ćelije u koncentričnim krugovima.
Na površini kostiju se nalaze žive ćelije koje se dele. 
One omogućavaju rast kostiju i zarašćivanje prilikom preloma. 
Taj deo kosti se naziva pokosnica.
Ispod pokosnice se nalazi koštana masa, a u sredini kosti je šupljina, ispunjena koštanom srži.