Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.

недеља, 8. април 2018.

Horion

Građen je od alantoisa i seroze.
Razvija mnogobrojne izrasline - horionske resice - koje urastaju u zid materice.
Horionske resice formiraju krvotok.
Između krvotoka horionskih resica i krvotoka majke se nalazi opna placente koja sprečava mešanje krvi ploda i krvi majke.
Horion obrazuje placentu (posteljicu) zajedno sa zidom materice.
Preko posteljice se plod hrani.
Vezan je za posteljicu preko pupčane vrpce.
U pupčanoj vrpci se nalaze 2 arterije i jedna vena.
Dužina pupčane vrpce je oko 40 cm.

Vodenjak - amnion

To je tanka providna opna koja obavija amnionsku duplju ispunjenu amnionskom tečnošću (plodovom vodom).
Uloga:
 - plod u njoj slobodno lebdi, raste i razvija se,
 - amortizuje pokrete ploda nastale usled kretanja majke,
 - štiti plod od povreda prilikom grčenja zidova materice kod porođaja,
 - učestvuje u proširivanju porođajnog kanala.
Amnionska tečnost sadrži ćelije koje se ljušte sa površine ploda.
Ovo je značajno za izvođenje amniocenteze.
Posle trećeg meseca trudnoće, punktira se amnionska šupljina kroz trbušni zid majke i uzimaju se te ćelije embriona.
One se zaseju i gaje na hranljivoj podlozi i mogu se analizirati.
Na taj način se na vreme, pre nego što se beba rodi, mogu otkriti pol i nepravilnosti u njenom razviću.
Plod se sa amnionom nalazi u serozi.
Tu su još i vitelusna kesica i alantois.
Alantois je izraštaj zadnjeg creva koji služi kao embrionalni mokraćni mehur.

Fetalne membrane (embrionalne opne - zavoji)

Razviće embriona je usko povezano sa razvojem njegovih embrionalnih opni.
Prema poreklu se svrstavaju u:
 - embrionalne - potiču od embriona i
 - decidualne - potiču od majke.
Od manjeg dela embrionalnih i dela decidualnih opni se formira placenta.
Od većeg dela embrionalnih opni se formira vodenjak (amnion).
Embrionalne adaptacije imaju ulogu u razvoju i preživljavanju embriona.
Amnion i horion su prave embrionalne opne.
Vitelusna kesa, alantois i seroza su pomoćni organi.

субота, 7. април 2018.

Gen, genotip, fenotip

Telesne ćelije čoveka sadrže dve garniture hromozoma.
Hromozomi su u njima raspoređeni u parovima (homologi parovi).
Jedan hromozom je očev, a drugi majčin.
Gen je deo molekula DNK, odnosno hromozoma.
Sastavljen je od genetičkih šifri.
Genetičke šifre su grupe od tri nukleotida na molekulu DNK.
One sadrže uputstvo (komandu) koja aminokiselina će se ugraditi u molekule proteina (belančevina).
Prema tome, geni preko genetičkih šifri, upravljaju stvaranjem proteina.
I geni koji upravljaju stvaranjem određenog proteina su poput hromozoma, raspoređeni u parovima.
Geni imaju strogo određeno mesto na hromozomima i strogo određen redosled genetičkih šifri.
Nekada se u jednom od gena koji se nalaze u paru ili u oba gena, desi promena u redosledu genetičkih šifri (mutacija).
Mutacija može biti i hemijska promena u samom nukleotidu.
Tada će taj gen, ili oba, prestati da stvaraju protein, ili će stvarati izmenjen protein.
Ovakvi različiti oblici istog gena se nazivaju genski aleli. 
Onaj alel koji nije mutirao i stvara neizmenjen protein se naziva dominantan alel (gen). 
Obeležava se u genetici sa velikim slovima abecede -  A, B, C, D...
Alel koji je mutirao i stvara izmenjen protein se naziva recesivan alel (gen).
Obeležava se malim slovima abecede - a, b, c, d...
Ako su oba alela ista, gen se nalazi u homozigotnom stanju.
Ako su oba alela dominantna, gen se zove dominantan homozigot.
Ako su oba alela recesivna, gen se zove recesivan homozigot.
Ako je u paru odgovarajućih gena, jedan alel dominantan , a drugi recesivan, gen je u heterozigotnom stanju.
U genetici se obeležava sa Aa, Bb, Cc, Dd...
Sveukupnost gena i genetičkih kombinacija u polnim ćelijama čoveka se naziva genom.
Sveukupnost gena i genetičkih kombinacija u telesnim ćelijama se naziva genotip.
On nastaje spajanjem majčinog i očevog genoma.
Genotip se po pravilu ne može menjati pod uticajem spoljašnje sredine.
Nasleđuje se od roditelja.
Fenotip čine naš izgled i sposobnosti.
Fenotip se može menjati pod uticajem spoljašnje sredine.
Zapravo, mi ne nasleđujemo fenotip od roditelja, već mogućnost da se on razvije pod uticajem određenih uslova spoljašnje sredine. 

недеља, 25. март 2018.

Biosinteza (stvaranje) proteina

Molekuli DNK sadrže grupe od 3 nukleotida (triplete nukleotida), koje se zovu genetičke šifre (kodovi).
Kodovi nose naredbu, koja će se aminokiselina ugraditi u molekul proteina.
Na molekulu iRNK, koji je sintetisan na osnovu dela DNK, takođe se nalaze grupe od 3 nukleotida koje se nazivaju kodoni.
Svakom kodu na DNK, odgovara određeni kodon na iRNK.
Prema tome, od redosleda kodova na DNK, odnosno od redosleda kodona na iRNK će zavisiti redosled aminokiselina u molekulu proteina.
Sinteza belančevina se obavlja u ribozomima.
Oni su sastavljeni od rRNK i nekoliko vrsta proteinskih molekula.
Prevođenje aminokiselina u ribozome, vrši tRNK.
I ona ima takođe triplet nukleotida, koji se naziva antikodon.
Svaki antikodon na tRNK, odgovara određenom kodonu na iRNK.
Postoje 61 vrsta tRNK, koje su sposobne da vežu jednu od 20 aminokiselina.
U citoplazmi, iRNK vezuje jedan, ili više ribozoma u sistem koji se naziva poliribozom, ili polizom.
Na ovaj način se istovremeno mogu stvoriti više belančevina potrebnih ćeliji.
TRNK vezuje jednu aminokiselinu i svojim antikodonom se vezuje za odgovarajući kodon na iRNK u ribozomu.
Aminokiselina se vezuje za određeno mesto u ribozomu, a tRNK se izvlači iz ribozoma.
IRNK se pomera za jedan kodon, i za taj novi kodon se vezuje druga tRNK sa svojom aminokiselinom.
Između prve i druge aminokiseline se uspostavlja peptidna veza, a iRNK se opet pomera za jedan triplet (kodon).
Za taj treći kodon se vezuje nova tRNK sa svojom aminokiselinom i uspostavljaju se veze sa prethodne dve aminokiseline, a tRNK se opet izvlači iz ribozoma.
Ovaj proces se ponavlja sve dok se ne pojave tzv. besmisleni kodoni.
To su kodoni koje ni jedna tRNK ne može da prepozna. Tada sinteza proteina prestaje.
Postoje 4 azotne baze u molekulima DNK i RNK.
Iz ovoga sledi da mogu da se ostvare 64 različite vrste kodova, kodona i antikodona (4 na treći stepen).
Odnos DNK - RNK - protein, predstavlja osnovnu dogmu molekularne biologije, jer se ona ostvaruje kod svih organizama, uz izvesna odstupanja kod virusa. Virusi imaju i DNK, i RNK kao genetički materijal.

недеља, 25. фебруар 2018.

Genetička kontrola metaboličkih procesa

Metabolizam se odvija uz pomoć enzima.
Enzimi su po hemijskoj prirodi proteini (belančevine).
Stvaranjem belančevina upravljaju geni.
Geni su delovi molekula DNK.
Sastavljeni su od genetičkih šifara.
Svaka genetička šifra je sastavljena od grupe od 3 nukleotida, na jednom lancu DNK.
Genetička šifra sadrži naredbu ili uputstvo, ili informaciju o tome koja će aminokiselina ući u molekul proteina.
Sinteza proteina se obavlja u citoplazmi u ribozomima.
Dakle, genetička informacija treba da se prenese iz jedra u citoplazmu.
To se postiže preko molekula informacione RNK (iRNK).
Prvo se u jedru dešava proces transkripcije.
Transkripcija je sinteza molekula iRNK, na osnovu dela jednog od lanaca DNK.
U jedru se rasplete deo molekula DNK, odnosno gen sa prosečno 1000 nukleotida.
Na osnovu jednog od lanaca DNK se sintetiše molekul iRNK.
Transkripcija se obavlja uvek na osnovu istog lanca DNK, čime se obezbeđuje ponovljivost građe proteina.
Posle završene transkripcije (prepisivanja genetičkih šifara), lanci DNK se ponovo spajaju.
Ovaj proces se može ponoviti na istom, ili nekom drugom delu DNK.
Ovo je enzimski proces.
Druga faza je prelazak iRNK u citoplazmu.
iRNK vezuje više ribozoma u poliribozom.
Transportne RNK (tRNK) prenose aminokiseline iz citoplazme u ribozome, gde se te aminokiseline povezuju u molekule proteina, na osnovu redosleda prepisanih genetičkih šifara na molekulu iRNK.
Ovaj proces se naziva translacija.

субота, 17. фебруар 2018.

Gastrulacija

Ovo je najvažniji deo embriogeneze jer tada se formiraju klicini listovi.
Od klicinih listova nastaju sva ostala tkiva i organi.
Odvija se u dve faze.
Prva faza:
Klicini listovi i sama gastrula se obrazuju invaginacijom.
Invaginacija je uvlačenje blastomera u unutrašnjost blastule.
Blastoderm se na vegetativnom polu uvlači ka unutrašnjosti blastule.
Blastocel nestaje, a blastomere sa vegetativnog pola se postavljaju ispod blastomera na animalnom polu.
Tako nastaje dvoslojna gastrula peharastog oblika.
Spoljašnji sloj gastrule se naziva ektoderm, a unutrašnji sloj je endoderm.
Ektoderm i endoderm su primarni klicini listovi.
Unutar gastrule se stvara nova šupljina koja se naziva gastrocel  (gastrulina duplja - primarno crevo - arhenteron)
Otvor preko koga gastrocel komunicira sa spoljašnjom sredinom se naziva blastoporus.
Druga faza:
Obrazuje se treći klicin list mezoderm.
Mezoderm se umeće između ektoderma i endoderma.
Nastaje od zida primarnog creva.
Na bočnim stranama arhenterona se odvajaju ćelije u obliku meškova.
Od njih se obrazuje mezoderm.
Tada nastaje troslojni embrion koji se naziva gastrula.
U ovom stadijumu se dešava embrionalna indukcija.
Jedan od vidova, a ujedno i prvi vid embrionalne indukcije, je neurulacija.
To je stvaranje nervne ploče i nervne cevi.
One zauzimaju dorzalni (leđni) položaj.
Njima se uspostavlja glaveno-repna osa embriona.