Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.

среда, 2. јануар 2019.

Poligeno nasleđivanje

Naziva se još i kvantitativno, multifaktorsko.
Na ovaj tip nasleđivanja utiču pojedinačni efekti više gena u sadejstvu sa spoljašnjom sredinom.
Zato je teško odrediti ulogu genotipa u fenotipskom ispoljavanju određene osobine.
Poligene osobine imaju veću učestalost u opštoj populaciji. 
Npr. 5% ljudi ima hipertenziju (povišen krvni pritisak).
Ove osobine se u većoj meri javljaju u užoj i široj porodici. 
Npr bolest pilorična stenoza se u opštoj populaciji javlja u 0,3% slučajeva, dok se u porodici javlja u 2% slučajeva. 
Može postojati razlika u polovima u učestalosti nekog poremećaja, u opštoj populaciji. 
Npr pomenuta pilorična stenoza je 5 puta češća kod dečaka nego kod devojčica.
Poremećaji će se više javljati kod oba monozigotna blizanca nego kod oba dizigotna blizanca.
Npr dijabetes (šećerna bolest) će se javiti kod 65% monozigotnih (jednojajnih) blizanaca, dok će se kod dizigotnih (dvojajnih), javiti u 20% slučajeva.
Oko 20% urođenih (kongenitalnih) anomalija je poligenog karaktera.
30% hroničnih stanja (bolesti) kod odraslih osoba su multifaktorske.
Normalne osobine poligenog karaktera su:
 - rast, telesna masa, proporcije pojedinih delova tela, brzina razvića;
 - plodnost, dugovečnost;
 - inteligencija;
 - broj dermalnih linija na šakama i stopalima...
 - stepen pigmentiranosti kože kontroliše 3 do 5 gena.
Na rast utiče znatno veći broj gena. Spoljašnja sredina utiče na rast, tako što pravilna ishrana doprinosi da deca budu višeg rasta i obratno.
Anomalije koje se poligenski nasleđuju su:
 - oštećenje nervne cevi;
 - rascep usne i nepca;
 - iščašenje kukova.
Bolesti poligenog karaktera su:
 - dijabetes (šećerna bolest);
 - pilorična stenoza - kada je otvor između želuca i dvanaestopalačnog creva toliko sužen, da hrana ne može da pređe iz želuca u dvanaestopalačno crevo. Zbog toga beba povraća. Leči se operacijom.
 - reumatidni artritis;
 - čir na želucu;
 - šizofrenija;
 - hipertenzija (visok krvni pritisak)...
 - epilepsija;
 - bolesti srca

уторак, 1. јануар 2019.

Korelativno (vezano) nasleđivanje

Kod korelativnog nasleđivanja, fenotipske osobine se zajedno ispoljavaju.
Prvi razlog je kada se dva ili više gena koji upravljaju razvićem datih osobina nalaze na istom hromozomu.
Kada potomci naslede takav hromozom, kod njih će se ispoljiti ista kombinacija osobina, koje se nazivaju korelativnim ili vezanim.
Npr. kod paradajza, duguljast plod i žuti cvetovi, ili okrugao plod i šareni cvetovi.
Drugi razlog je kada jedan gen kontroliše razviće više osobina. 
Kada se desi mutacija, uočava se promena u svim tim osobinama. .
Npr. kod mačke, poremećaj u jednom genu može izazvati promene u boji dlake, očiju i poremećaj čula sluha.
Darvin je zapazio da su bele mačke sa plavim očima skoro uvek gluve.
Kod čoveka se često korelativno nasleđuju i  ispoljavaju varijacije boje kose, kože i očiju, jer mogu biti zasnovane na malom broju zajedničkih gena.

понедељак, 31. децембар 2018.

Kodominantno nasleđivanje

Dešava se kada dva alela jednog gena, koji se nalazi na paru homologih hromozoma, determinišu stvaranje dve različite varijante nekog proteina.
Tada obe osobine dolaze do izražaja.
To se najbolje može opisati kod gena koji upravljaju stvaranjem proteina od koga zavisi vrsta krvne grupe.
Gen koji određuje da li ćemo imati A, B, AB ili O krvnu grupu ima najmanje tri alelna oblika.
Jedan determiniše (upravlja) stvaranje antigena A.
Drugi determiniše stvaranje antigena B.
Treći je uglavnom nefunkcionalan O alel. U ovakvoj krvi se neće stvarati ni A, ni B antigeni, dakle nulta krvna grupa.
Osobe krvne grupe A će imati genotipove A/A i A/O.
Osobe krvne grupe B će imati genotipove B/B i B/O.
Iz braka dve osobe sa genotipovima A/A i B/B, deca će imati krvnu grupu A/B.
Ovde su aleli A i B dominantni u odnosu na alel O, a međusobno su kodominantni jer oba dolaze do izražaja.

Intermedijerno nasleđivanje

Kod čoveka se ovaj tip nasleđivanja može ilustrovati preko nasleđivanja kovrdžavosti kose.
U braku između osobe kovrdžave i osobe ravne kose, sva deca će imati kovrdžavu kosu.
Međutim, u F2 generaciji, odnos fenotipova će biti 1:2:1.
Ovo znači da će jedno dete imati kovrdžavu kosu (dominantni homozigot), dva deteta će imati talasastu kosu (heterozigoti) i jedno dete će biti recesivni homozigot, imaće ravnu kosu.
Kod biljaka je najbolji primer jagorčevina.
Par alela A1A1 će određivati (determinisati) crvenu boju cvetova.
Drugi par alela A2A2, će determinisati belu boju cvetova.
Ukrštanjem ove dve biljke, cvetovi će biti rozi, sa genotipom A1A2.

понедељак, 10. децембар 2018.

Kombinativno nasleđivanje

Zasniva se na kombinovanju hromozoma.
U ponim ćelijama čoveka se nalazi jedna garnitura hromozoma - 23 hromozoma.
Ovo je haploidan broj i označava se sa (n).
Prilikom nastajanja polnih ćelija (spermatozoida i jajnih ćelija), hromozomi se kombinuju na 2 na 23 načina.
Spajanjem polnih ćelija (oplođenjem), nastaju telesne ćelije.
One imaju 2 garniture hromozoma. 23 od oca, a 23 od majke.
Ovo je diploidan broj hromozoma i označava se sa 2n.
Tada se hromozomi kombinuju na 2 na 46 načina. Broj kombinacija je 70 triliona (70 hiljada milijardi).
Dakle, verovatnoća da će se pojaviti 2 osobe sa istom kombinacijom hromozoma j 1 : 70 triliona.

недеља, 9. децембар 2018.

Smrt

Može biti klinička i biološka.

Prvo nastupa klinička smrt.

To je prestanak rada: srca, pluća, mozga.

Zaustavljaju se sve vitalne funkcije dok organizam ne umre.

Posle kliničke nastupa biološka smrt.

Iako prestane rad srca, disanje, neke ćelije su još žive (koža, rastu nokti, dlake...)

Kad i ove ćelije umru, nastaje biološka smrt.

Starenje

Morfološki i fiziološki znaci:
-         smanjenje mišićne mase,

-         smanjena aktivnost polnih žlezda,

-         smanjena pokretljivost zglobova,

-         čulne i nervne ćelije se ne obnavljaju, pa samim tim starije osobe slabije vide i čuju itd.

Starenje se prvo dešava na nivou ćelije i venćelijske tečnosti (sredine).

Zove se ćelijsko starenje.

Najosetljiviji deo ćelije je jedro, odnosno molekuli DNK.

Prilikom dupliranja molekula DNK, dešavaju se mutacije, koje se nagomilavaju.

Mutacije su: 
 - greške prilikom spajanja azotnih baza, 
 - promene u redosledu genetičkih šifara,
 - promene u hemijskoj građi azotnih baza i nukleotida.

Enzim DNK polimeraza ispravlja te greške, ali se one toliko nagomilavaju da on ne može sve da ispravi.

Geni upravljaju sintezom proteina.

Samim tim, mutirani geni stvaraju defektne proteine i enzime.

Takođe, u jedru se dešavaju međusobne reakcije delova DNK između različitih parova hromozoma, kao i reakcije između DNK i proteina koji ulaze u sastav hromatina, a koji su vezani za DNK.

Sve ovo dovodi do još većeg broja genetičkih grešaka.

Kada se stvori defektan enzim (ferment), onda on ne može da započne i upravlja biohemijskom reakcijom kako treba, pa se nagomilavaju greške u metabolizmu.

Oštećeni proteini mogu da ispune ćeliju, i biohemijske greške mogu da dovedu do njene smrti.

U vanćelijskoj sredini se nagomilavaju kolagena vlakna, čija se elastičnost smanjuje tokom godina.