Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.

среда, 20. фебруар 2019.

Higijena tela

Naziva se još i lična higijena.
Podrazumeva održavanje čistoće tela, odeće, obuće, pribora za ličnu upotrebu.
Uloga kože:
 - štiti unutrašnjost organizma od patogenih organizama, zagađujućih supstanci, prašine itd.
 - mesto je razmene materija sa spoljašnjom sredinom koje se obavlja kroz pore na koži;
 - kroz nju prolaze ugljen dioksid i štetni produkti metabolizma koji se izlučuju znojenjem u spoljašnju sredinu;
 - preko nje se obavlja termoregulacija;
 - u njoj se nalaze čulne ćelije i nervni završeci koji primaju nadražaje iz spoljašnje sredine;
 - u njoj se stvara vitamin D.
Ćelije površinskog sloja kože i proizvodi metabolizma se zadržavaju na koži i predstavljaju pogodan teren za razmnožavanje bakterija i gljivica, i za zadržavanje zagađujućih supstanci.
Na koži se ove materije razlažu pod uticajem bakterija i gljivica.
Zbog toga se javljaju: neprijatan miris, mehanička oštećenja kože, ekcemi, alergijske reakcije, gnojne rane i čirevi itd.
Sve ovo remeti navedene funkcije kože, pa samim tim se narušava zdravlje celog organizma.
Zbog toga je neophodno redovno održavati čisto telo tuširanjem (kupanjem), imati čistu odeću.
Naročito treba posvetiti pažnju čistoći: pazuha, ruku, polnih organa i prepona, i nogu (stopala), zato što su ovo najugroženiji delovi tela.

Zaštita zdravlja

Zdravstvena zaštita prema Zakonu podrazumeva:
 - unapređivanje zdravlja građana;
 - sprečavanje i suzbijanje oboljenja i povreda;
 - rano otkrivanje bolesti;
 - blagovremeno lečenje i otklanjanje posledica oboljenja i povreda.
Zaštita zdravlja se zasniva na prevenciji (predohrani, sprečavanju).
Predohrana može biti: primarna, sekundarna i tercijarna.
Primarna predohrana je sprečavanje pojava bolesti.
Sekundarna predohrana je sprečavanje napredovanja bolesti, ako se bolest pojavi.
Tercijarna predohrana je sprečavanje trajnih posledica bolesti.
Zaštita zdravlja se postiže: ličnom i prostornom higijenom, obezbeđivanjem čistih, nezagađenih vazduha, vode, zemljišta i hrane, zdravom ishranom, rekreacijom, podučavanjem stanovništva zdravstvenoj kulturi.
Sprečavanje bolesti se postiže vakcinacijom.
Rano otkrivanje bolesti je značajno kod raka, dijabetesa, tuberkuloze, oboljenja srca i krvnih sudova, reumatizma, side, bolesti zavisnosti.
Savremeno lečenje se obezbeđuje primenom savremenih metoda lečenja i savremenim lekovima, uz stručni nadzor lekara. Nikako isključivo alternativnom ili komplementarnom medicinom, samolečenjem itd. 
Posle preležane bolesti je potrebna rehabilitacija. 
To su aktivnosti koje se sprovode da se osoba vrati u normalno stanje, koje je bilo pre bolesti ili povrede.

уторак, 19. фебруар 2019.

Sterilitet

Sterilitet je zdravstveno stanje osobe koja ne može da ima decu.
Po podacima, 15% bračnih parova ima taj problem - jedan od bračnih drugova je neplodan.
Za njegovo otkrivanje je potrebno sprovesti ispitivanje oba partnera.
Sterilitet pogađa žene u 60%, a muškarce u 40% slučajeva.
Uzroci steriliteta kod žena mogu biti:
 - geni;
 - hormonski poremećaji;
 - zapaljenje jajnika;
 - prepreke za spajanje spermatozoida i jajne ćelije;
 - oboljenja spoljnjih genitalnih organa itd.
Uzroci steriliteta kod muškaraca mogu biti:
 - geni;
 - hormonski poremećaji;
 - nedostatak spermatozoida u semenoj tečnosti;
 - smanjen broj spermatozoida;
 - smanjena sposobnost spermatozoida za oplodnju;
Uzrok za navedeno može biti:
 - preležano zapaljenje testisa;
 - oboljenja semevoda, prostate, semenih kesica;
 - nelečene zauške (virus).
Ove anomalije se mogu utvrditi pregledom sperme i lečiti.

Planiranje porodice

Podrazumeva:
 - ograničavanje broja porođaja - dece.
Za ženu, njeno zdravlje, najbolje je da ima do četvoro dece.
 - povećavanje razmaka između dva porođaja.
Najbollje je da razmak između porođaja bude najmanje dve godine.
 - briga o zdravlju i vaspitanju dece.
Uključuje genetičko savetovalište, socijalnu zaštitu koja pruža porodici mogućnost da odgoji zdravo potomstvo.
 - lečenje steriliteta

понедељак, 18. фебруар 2019.

Biotehnologija i genetičko inženjerstvo

Biotehnologija je tehnologija korišćenja mikroorganizama - ćelija za sintezu različitih jedinjenja, koje oni u prirodi ne proizvode.
Biotehnologija je povećavanje sposobnosti organizama da proizvode veće količine jedinjenja u proizvodne svrhe - npr. enzima.
Ranije su se koristili celi mikroorganizmi, npr. gljivice kvasci u pekarstvu, pivarstvu ili vinarstvu, a danas se koriste njihovi proizvodi (pomenuti enzimi).
Prerada bioloških produkata (proizvoda) se naziva bioinženjerstvo.
Prekrajanje genetičke strukture organizama se naziva genetičko inženjerstvo.
Genetičko inženjerstvo je prebacivanje genetičkog materijala iz jednog u drugi organizam.
Tada organizmi dobijaju drugačije kombinacije gena.
Mogu se prebacivati: geni, pojedinačni hromozomi, ili čitave garniture hromozoma.
Prebacivanje se najčešće vrši iz višećelijskih u jednoćelijske organizme.
Jednoćelijski organizmi u koje se ubacuje genetički materijal se zovu bioreaktori.
To su najčešće bakterije.
Primena biotehnologije i genetičkog inženjerstva je u medicini, prehrambenoj industriji, poljoprivredi, zaštiti životne sredine itd.
Npr. u kulturama bakterija se proizvode brojni hormoni (insulin, hormon rasta...).
Iz ćelija pankreasa čoveka izoluje se gen za stvaranje insulina. Taj gen se prebaci u bakteriju i ona stvara ljudski insulin, koji se daje dijabetičarima.
Iz hipofize se izoluje gen za stvaranje somatotropina (hormona rasta) i prebaci se u bakteriju, tako da ona stvara hormon rasta. 
Genetičkim inžinjeringom i biotehnologijom se može povećati efikasnost fotosinteze, tako što se ugrade geni za fiksaciju azota. Ovo je značajno u poljoprivredi za povećanje prinosa.
U Velikoj Britaniji se u laboratorijama, godišnje proizvede 70 hiljada tona tzv. jednoćelijskih proteina za ishranu stoke.
Brazilska biljka kopaiba stvara ulje koje se može koristiti u dizel motorima. Ovo ulje se stvara u malim količinama. Slično ulje stvara i naša biljka mlečika, ali njemu nedostaje enzim farnezil pirofosfatna ciklaza.  
Ako bi se gen koji stvara ovaj enzim prebacio iz kopaibe u mlečiku, mogle bi se stvoriti velike količine ovog ulja koje bi moglo zameniti dizel gorivo.
Ovo je značajno za zaštitu životne sredine.

недеља, 17. фебруар 2019.

Genetička uslovljenost mentalnih poremećaja

Genetičke promene koje dovode do mentalnih poremećaja su izazvane:
 - vidljivim oštećenjima na hromozomima (hromozomskim aberacijama);
 - mutacijama pojedinačnih gena i
 - mutacijama na poligenima.
U slučaju hromozomskih aberacija je oštećeno više desetina, pa i stotina gena.
Tada su osobe zaostale i umno i fizički.
Npr. trizomija 21. para hromozoma (Daunov sindrom), zatim trizomija X hromozoma kod muškaraca (XXY - Klinefelterov sindrom), višak Y hromozoma kod muškaraca, kada nedostaje jedan polni X hromozom kod žena (Tarnerov sindrom - X0).
Svi ovi poremećaji na hromozomima dovode i do poremećaja u ponašanju.
Postoje razlike kod poremećaja na autozomima i na polnim hromozomima.
Npr. kod Klinefelterovog sindroma, ako je u višku 1 X hromozom (XXY), mentalna zaostalost je 25%.
Ako je kod muškaraca višak 2 X hromozoma (XXXY), mentalna zaostalost je 100%, dakle kod svih.
Kod Tarnerovog sindroma, žene su sa smanjenim intelektualnim sposobnostima, ali nisu mentalno zaostale.
Kada je reč o mutacijama na pojedinačnim, ili malom broju gena, utvrđeno je da su one uzrok oko 15% slučajeva mentalne zaostalosti.
Ovi slučajevi su vezani sa autozomno recesivnim bolestima - enzimopatijama.
Npr. amaurotična idiotija ili fenil ketonurija (dovode do mentalne zaostalosti).
Kod autozomno dominantnih bolesti, mutacijom jednog gena se nasleđuje Hantingtonova horea.
Hantingtonova horea je neurološko, degenerativno oboljenje. Osoba ima nevoljne pokrete, psihičke smetnje i demenciju (zaboravnost). Mutacija se dešava na 4. paru homologih hromozoma. Veoma je retka.
Karakteristika ovog poremećaja je da se ispoljava kod starijih osoba, ili kod dece starijih roditelja.
Mutacije na pojedinačnim genima se ne mogu videti pod mikroskopom.
Otkrivaju se analizom rodoslovnih stabala, ili otkrivanjem biohemijskih poremećaja.
Najveći broj mentalnih poremećaja je zbog mutacija na poligenima (više gena koji utiču na ponašanje).
Jako je teško odrediti prirodu nasleđivanja ovih bolesti, jer na njih u velikoj meri utiče spoljašnja sredina.
Npr. šizofrenija, manijakalna depresija (bipolarni poremećaj ličnosti), psiho neurotični poremećaji, epilepsija...
Ove se bolesti javljaju više u porodicama nego u opštoj populaciji.
Npr. šizofrenija - kod nesrodnih osoba, podudarnost je 1%. Kod dvojajčanih (dizigotnih) blizanaca je 15%, a kod jednojajčanih (monozigotnih) je 80%.
Do sad je govoreno o tzv. aberantnim osobinama.
Osim aberantnih, postoje i devijantna ponašanja.
Devijantna ponašanja su ona koja u manjoj ili večoj meri odstupaju od uobičajenog ponašanja.
Npr. sklonost ka kriminalu, ili uzimanju psihoaktivnih supstanci.
I ovo su poligene ili kvantitativne osobine.

субота, 16. фебруар 2019.

Genetička uslovljenost ponašanja kod ljudi

Geni ne utiču na ponašanje direktno, već preko kontrole stvaranja gradivnih proteina i enzima.
Od tih proteina i enzima zavise struktura i funkcionisanje nervnih ćelija (neurona) i različitih tipova moždanih ćelija.
Osnovne funkcije mozga su: komunikacija, koordinacija i kontrola funkcionisanja organizma kao celine, sposobnost razmišljanja i racionalnog donošenja odluka.
Normalno funkcionisanje mozga je uslovljeno naslednim dispozicijama i razvojnim i sredinskim činiocima.
Zato postoje velike razlike u okviru normalnih granica mentalnih obeležja i ponašanja ljudi.
Većina osobina ponašanja se ne ispoljava odmah po rođenju, već se postepeno formira i razvija tokom života.
Taj proces se u psihologiji naziva razvoj ličnosti.
Razvoj ličnosti zavisi od uticaja spoljašnje sredine i od genetičke konstitucije osobe.
Od karakteristika normalne ličnosti čija se naslednost i varijabilnost mogu analizirati navode se:
 - inteligencija;
 - crte ličnosti i
 - talenti.
Većina naučnika smatra da na razvoj ovih osobina genotip utiče sa 50%, spoljašnja sredina sa 30%, a interakcija genotipa i spoljašnje sredine 20%. U literaturi se pominju podaci: 60% genotip, 30% spoljašnja sredina i 10% interakcija genotipa i spoljašnje sredine.
Ovo znači da učešće genotipa na razvoj inteligencije može biti 70% (50% + 20%), ako osoba ima povoljne uslove (vaspitanje, škola, ishrana, nega).
Isto tako se učešće i uticaj genotipa mogu smanjiti na 30%, ako su nepovoljni društveno-ekonomski uslovi.
Genotip ima veći uticaj na:
 - inteligenciju, 
 - introvertnost (povučenost), 
 - ekstrovertnost (slobodnije ponašanje), 
 - verbalne sposobnosti (tečnost u govoru), 
 - sposobnost orijentacije u prostoru,
 - muzikalnost i sluh;
 - talenat za slikarstvo i vajarstvo itd.
Spoljašnja sredina i rad na sebi imaju veći uticaj na:
 - sposobnost razmišljanja i pamćenje (memorija);
 - osetljivost;
 -.kritičnost;
 - intuitivnost itd.
Na sve navedene osobine utiče spoljašnja sredina, pa se mogu unaprediti ukoliko osoba radi na sebi (uči, vežba...).
Ove se osobine nasleđuju pod uticajem više gena (poligene, kvantitativne osobine).
Zato je jako teško odrediti mehanizam njihovog nasleđivanja.
Npr. kod inteligencije se zapažaju razlike između pojedinih etničkih grupa, ali to je zbog razlika u kulturi, društvenim odnosima i životnom standardu.
Najčešća metoda za utvrđivanje stepena učešća naslednih činilaca kod inteligencije je upoređivanje podudarnosti koeficijenta inteligencije kod jednojajčanih (monozigotnih) i dvojajnih (dizigotnih) blizanaca, zatim kod rođenih braće i sestara, nesrodnih osoba. Gledalo se takođe da li žive u istim ili različitim porodicama, da li su deca usvojena itd.
Najveća podudarnost koeficijenata inteligencije je kod monozigotnih blizanaca - 0,9 (90%).
Najmanja korelacija (podudarnost) je kod nesrodnih osoba koje su živele odvojeno - manje od 0,1 (manje od 10%).
Kod nesrodnih osoba koje su živele zajedno, podudarnost u koeficijentima inteligencije je bila 0,22 ili 22%.
Ovo nedvosmisleno ukazuje na dominantan uticaj genotipa na inteligenciju.
Važno je napomenuti da koeficijent inteligencije ne govori sve o inteligenciji jedne osobe jer postoje specifične obdarenosti i kreativne sposobnosti osobe. Isto tako, dve osobe sa istim koeficijentom inteligencije će vrlo često različito ispoljavati pojedinačne sklonosti u okviru opštih sposobnosti.