Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.

субота, 5. јануар 2019.

Promene u građi hromozoma

Mogu biti: genske mutacije, duplikacije, delecije, translokacije i inverzije.
Ako su vidljive pod mikroskopom, nazivaju se hromozomske aberacije.
Zajedno sa finim promenama u genima, aberacije se svrstavaju u mutacije u širem smislu.
Genske mutacije mogu biti:
 - promene u redosledu genetičkih šifara u genu;
 - promene u hemijskoj građi azotnih baza i nukleotida i
 - pogrešno sparene i povezane azotne baze.
Dešavaju se jednom u 100 hiljada ćelijskih deoba ili kod jednog od 100 hiljada gena prilikom svake deobe.
Utvrđeno je da od 100 hiljada sprematozoida jednog muškarca, 3 do 5 ima mutirani gen na X hromozomu, koji izaziva hemofiliju.
Svaki gen ima specifičnu stopu mutacije.
Ona zavisi od: građe, položaja na hromozomu i funkcije koju gen obavlja.
Duplikacije su kada se određeni delovi hromozoma udvostruče.
Dešavaju se u toku ćelijske deobe.
Jedan od uzroka je nejednaki krosing over.
Tada se javljaju gameti sa udvostručenim delovima hromozoma.
Duplikacije mogu da budu korisne za evoluciju organizama, jer dovode da se poveća broj gena i usložava se građa hromozoma.
Po pravilu, što je organizam evolutivno složeniji, složenija je i njegova DNK.
Delecije su kada deo hromozoma nedostaje.
Isti je uzrok kao i kod duplikacija - nejednak krosing over i javlja se u toku deobe ćelije.
Npr. ako nedostaje deo kratkog kraka na petom paru homologih hromozoma, deca su mentalno i fizički zaostala (bolest mačiji plač).
Delecija dugog kraka na 22. paru homologih hromozoma, izaziva bolest mijeloidnu leukemiju. 
Ovaj hromozom se zove 'Filadelfija hromozom'.
Translokacije su kada deo hromozoma sa jednog homologog para, pređe na drugi homologi par.
Ona može biti i recipročna, da 2 nehomologa para razmene svoje delove (grupe gena).
Ako se to desi, u profazi mejoze 1 se pod mikroskopom vide krstaste formacije pri sparivanju homologih hromozoma.
Inverzije se dešavaju u interfazi i na početku profaze, kada je molekul DNK najizduženiji.
Tada se on uvija i stvara petlju, pa se pojedini delovi dodirnu.
Po pravilu, na tim mestima dolazi do prekida, pa do ponovnog drugačijeg povezivanja tih delova.
Tada geni promene svoj redosled na hromozomu.
Kod većine organizama, inverzije su loše (aberacije) i dovode do različitih poremećaja.
Kod insekata dvokrilaca, inverzije su normalna pojava  i spadaju u normalnu polimorfnost hromozoma.
Translokacije i inverzije dovode do toga da se genetički materijal grupiše na nov način.

петак, 4. јануар 2019.

Rekombinacije gena

U profazi mejoze 1, homologi parovi se priljubljuju.
Tada dolazi do razmene delića unutrašnjih hromatida, koji se naziva krosing over. 
Tada geni sa majčinog hromozoma prelaze na očev i obratno, sa očevog na majčin hromozom.
Takođe, uspostavljaju se veze (mostovi, hijazme) između nesestrinskih hromatida, pri čemu se ostvaruju nove kombinacije između još većih grupa gena.
Na ovaj način, po pravilu, ne gube se niti se dodaju delovi hromozoma, nego dolazi do novih kombinacija (rekombinacija) gena, što doprinosi genetičkoj varijabilnosti.
Rekombinacije se duž pojedinih hromozoma dešavaju sa približno istom učestalošću.
Zato mogu poslužiti za:
 - određivanje mesta gena na hromozomu i 
 - za određivanje rastojanja između gena.
Ovo se zove mapiranje gena i hromozoma.
Ako je rastojanje između gena veće, aleli će se češće kombinovati i obratno.
Rastojanje između gena se izražava u procentima (%) ili u jedinicama krosing overa.
Npr. ako su na jednom homologom hromozomu dominantni aleli ABC, a na drugom recesivni abc, krosing over se može desiti:
 - između a i b regiona (Abc, aBC);
 - između b i c regiona (ABc, abC) i 
 - između ab i bc regiona (AbC, aBc).
Pošto se između alela a i c, dešavaju 2 krosing overa (ab i bc), zaključuje se da je rastojanje između alela A i C najveće.

четвртак, 3. јануар 2019.

Stečene osobine

Ove se osobine ne nasleđuju.
Sve fenotipske osobine (izgled i sposobnosti) nastaju usled dužeg ili kraćeg delovanja spoljašnje sredine. Zato se nazivaju stečene.
Ako su roditelji doktori ili vrhunski sportisti, ne mora da znači da će i njihova deca biti doktori ili vrhunski sportisti.
Obratno, deca roditelja koji nisu završili školu, mogu postati npr. univerzitetski profesori, ako im se pruže odgovarajući uslovi za rad.
Jedan od eksperimenata kojim je dokazano da se stečene osobine ne nasleđuju, izveo je Milislav Demerec.
On je eksperimentisao na tifusnim bakterijama. Ispitivao je sticanje otpornosti na antibiotike.
Ako su bakterije nastajale od jedne majke ćelije (ćelijski klonovi, bile su genetički istovetne), nisu razvijale otpornost na antibiotike ni posle nekoliko generacija tretmana.
Međutim, kada je tretirao bakterije koje su bile genetički raznovrsne, otpornost na antibiotike se razvijala veoma brzo. 
Tako je dokazano da se ne radi o stečenoj sposobnosti, već da je otpornost nastala odabiranjem već postojećih varijanti.
Na taj način se kroz naredne generacije dobijalo sve više ćelija koje su preživljavale tretman antibioticima.
Danas se čovečanstvo upravo sreće sa ovim problemom, da je sve više sojeva bakterija na koje poznati antibiotici uopšte ne deluju.
Razlog tome je nepravilna upotreba antibiotika (napamet, bez konsultacija sa lekarom, vađenja brisa i izrade antibiograma).

среда, 2. јануар 2019.

Poligeno nasleđivanje

Naziva se još i kvantitativno, multifaktorsko.
Na ovaj tip nasleđivanja utiču pojedinačni efekti više gena u sadejstvu sa spoljašnjom sredinom.
Zato je teško odrediti ulogu genotipa u fenotipskom ispoljavanju određene osobine.
Poligene osobine imaju veću učestalost u opštoj populaciji. 
Npr. 5% ljudi ima hipertenziju (povišen krvni pritisak).
Ove osobine se u većoj meri javljaju u užoj i široj porodici. 
Npr bolest pilorična stenoza se u opštoj populaciji javlja u 0,3% slučajeva, dok se u porodici javlja u 2% slučajeva. 
Može postojati razlika u polovima u učestalosti nekog poremećaja, u opštoj populaciji. 
Npr pomenuta pilorična stenoza je 5 puta češća kod dečaka nego kod devojčica.
Poremećaji će se više javljati kod oba monozigotna blizanca nego kod oba dizigotna blizanca.
Npr dijabetes (šećerna bolest) će se javiti kod 65% monozigotnih (jednojajnih) blizanaca, dok će se kod dizigotnih (dvojajnih), javiti u 20% slučajeva.
Oko 20% urođenih (kongenitalnih) anomalija je poligenog karaktera.
30% hroničnih stanja (bolesti) kod odraslih osoba su multifaktorske.
Normalne osobine poligenog karaktera su:
 - rast, telesna masa, proporcije pojedinih delova tela, brzina razvića;
 - plodnost, dugovečnost;
 - inteligencija;
 - broj dermalnih linija na šakama i stopalima...
 - stepen pigmentiranosti kože kontroliše 3 do 5 gena.
Na rast utiče znatno veći broj gena. Spoljašnja sredina utiče na rast, tako što pravilna ishrana doprinosi da deca budu višeg rasta i obratno.
Anomalije koje se poligenski nasleđuju su:
 - oštećenje nervne cevi;
 - rascep usne i nepca;
 - iščašenje kukova.
Bolesti poligenog karaktera su:
 - dijabetes (šećerna bolest);
 - pilorična stenoza - kada je otvor između želuca i dvanaestopalačnog creva toliko sužen, da hrana ne može da pređe iz želuca u dvanaestopalačno crevo. Zbog toga beba povraća. Leči se operacijom.
 - reumatidni artritis;
 - čir na želucu;
 - šizofrenija;
 - hipertenzija (visok krvni pritisak)...
 - epilepsija;
 - bolesti srca

уторак, 1. јануар 2019.

Korelativno (vezano) nasleđivanje

Kod korelativnog nasleđivanja, fenotipske osobine se zajedno ispoljavaju.
Prvi razlog je kada se dva ili više gena koji upravljaju razvićem datih osobina nalaze na istom hromozomu.
Kada potomci naslede takav hromozom, kod njih će se ispoljiti ista kombinacija osobina, koje se nazivaju korelativnim ili vezanim.
Npr. kod paradajza, duguljast plod i žuti cvetovi, ili okrugao plod i šareni cvetovi.
Drugi razlog je kada jedan gen kontroliše razviće više osobina. 
Kada se desi mutacija, uočava se promena u svim tim osobinama. .
Npr. kod mačke, poremećaj u jednom genu može izazvati promene u boji dlake, očiju i poremećaj čula sluha.
Darvin je zapazio da su bele mačke sa plavim očima skoro uvek gluve.
Kod čoveka se često korelativno nasleđuju i  ispoljavaju varijacije boje kose, kože i očiju, jer mogu biti zasnovane na malom broju zajedničkih gena.

понедељак, 31. децембар 2018.

Kodominantno nasleđivanje

Dešava se kada dva alela jednog gena, koji se nalazi na paru homologih hromozoma, determinišu stvaranje dve različite varijante nekog proteina.
Tada obe osobine dolaze do izražaja.
To se najbolje može opisati kod gena koji upravljaju stvaranjem proteina od koga zavisi vrsta krvne grupe.
Gen koji određuje da li ćemo imati A, B, AB ili O krvnu grupu ima najmanje tri alelna oblika.
Jedan determiniše (upravlja) stvaranje antigena A.
Drugi determiniše stvaranje antigena B.
Treći je uglavnom nefunkcionalan O alel. U ovakvoj krvi se neće stvarati ni A, ni B antigeni, dakle nulta krvna grupa.
Osobe krvne grupe A će imati genotipove A/A i A/O.
Osobe krvne grupe B će imati genotipove B/B i B/O.
Iz braka dve osobe sa genotipovima A/A i B/B, deca će imati krvnu grupu A/B.
Ovde su aleli A i B dominantni u odnosu na alel O, a međusobno su kodominantni jer oba dolaze do izražaja.

Intermedijerno nasleđivanje

Kod čoveka se ovaj tip nasleđivanja može ilustrovati preko nasleđivanja kovrdžavosti kose.
U braku između osobe kovrdžave i osobe ravne kose, sva deca će imati kovrdžavu kosu.
Međutim, u F2 generaciji, odnos fenotipova će biti 1:2:1.
Ovo znači da će jedno dete imati kovrdžavu kosu (dominantni homozigot), dva deteta će imati talasastu kosu (heterozigoti) i jedno dete će biti recesivni homozigot, imaće ravnu kosu.
Kod biljaka je najbolji primer jagorčevina.
Par alela A1A1 će određivati (determinisati) crvenu boju cvetova.
Drugi par alela A2A2, će determinisati belu boju cvetova.
Ukrštanjem ove dve biljke, cvetovi će biti rozi, sa genotipom A1A2.