Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.

недеља, 20. јануар 2019.

Genetičko savetovalište

Odnosi se na rano otkrivanje naslednih bolesti.
Naročito je važno otkriti naslednu bolest u prenatalnom periodu – pre rođenja deteta.
Organizovana genetička savetovališta su neophodan deo preventivne medicine.
Ovde učestvuju različiti stručnjaci – genetičari, lekari i drugi.
Genetičko savetovalište se bavi problemima:
-          celishodnosti sklapanja braka u krvnom srodstvu;
-          procene rizika da se neka nasledna bolest ponovi u porodici;
-          ranog otkrivanja i eventualnog lečenja naslednih bolesti itd.
Genetičke metode za prenatalnu dijagnozu su:
-          amniocenteza;
-          hromozomopatija;
-          analiza DNK
-          screening (skrining) testovi;
-          otkrivanje heterozigotnih nosilaca recesivne mutacije sa visokim stepenom rizika za prenošenje štetnog gena na potomstvo itd.
Amniocenteza
Najbolje je primeniti oko 16. nedelje trudnoće.
Posebnim postupkom se uzima plodova voda (amnionska tečnost) koja sadrži ćelije embriona.
Ove ćelije se zaseju u Petrijeve šolje sa hranljivom podlogom.
Posle nekog vremena se posmatraju pod mikroskopom i otkrivaju se
-          eventualne hromozomske aberacije,
-          biohemijski poremećaji,
-          bolesti vezane za X hromozom,
-          oštećenja nervne cevi.
Hromozomi ploda (kariotip) se posmatraju ako je:
-          majka starija od 35 godina;
-          prethodni fetus bio sa hromozomskom aberacijom i
-          jedan od roditelja nosilac uravnotežene hromozomske aberacije.
Hromozomopatija
Ovo je ispitivanje horionskih resica.
Prednosti su što se može sprovesti pre 16. nedelje trudnoće i rezultati se dobijaju ranije.
Zato se majka može odlučiti na abortus ranije, kada je rizik za nju manji.
Pre sprovođenja amniocenteze i hromozomopatije, primenjuje se ultrazvuk da bi se:
-          odredio položaj placente;
-          odredilo tačno vreme trudnoće;
-          isključili blizanačka trudnoća i smrt bebe.
U poodmakloj trudnoći se ultrazvukom mogu otkriti skeletni i drugi poremećaji ploda.
Analizom DNK se mogu otkriti poremećaji koji su uzroci naslednih bolesti.
Skrining je sistematsko traganje za naslednim bolestima kod novorođenčadi, pre pojave simptoma.
Samim tim se terapija primenjuje ranije.
Prvi put je primenjeno za otkrivanje fenilketonurije.
Otkrivanje heterozigotnih nosilaca recesivne mutacije se primenjuje za otkrivanje: hemoglobinopatije, amaurotične idiotije, fenilketonurije...
Kod žena se otkrivaju heterozigotni nosioci za mišićnu distrofiju i hemofiliju (X hromozom)



субота, 19. јануар 2019.

Posledice sklapanja brakova u krvnom srodstvu

Brakovi u srodstvu se jednim imenom nazivaju konsangvinitet.
Postoji pravilo koje glasi da što je manja učestalost određenog gena u populaciji, to je njegova učestalost u homozigotnom stanju, kod brakova u krvnom srodstvu, veća.
Iz ovoga proizilazi da kod potomaka iz brakova u krvnom srodstvu je veća učestalost homozigota.
Veliki broj retkih naslednih bolesti se ispoljavaju u recesivnom homozigotnom stanju i ove su bolesti češće kod brakova u krvnom srodstvu.
Npr. anemija srpastih ćelija, enzimopatije itd.
Takođe konsangvinitet se odražava i na poligeno (multifaktorsko, kvantitativno) nasleđivanje.
Jedinke u krvnom srodstvu imaju manji ili veći broj zajedničkih gena koje su nasledili od zajedničkog pretka.
Što je veći stepen krvnog srodstva (što su bliži rođaci), to je veći broj zajedničkih gena, pa je verovatnoća za pojavu recesivnih homozigota veća.
Svaka osoba ima određen broj oštećenih gena u svom genotipu, ali se oni ne ispoljavaju jer se nalaze u heterozigotnom stanju.
Međutim, u brakovima u krvnom srodstvu, povećava se rizik da se oštećeni geni nađu u homozigotnom stanju, pa će biti više spontanih pobačaja, ili rađaće se deca sa anomalijama.
Bitno je napomenuti da su;
-         roditelji i deca u prvom stepenu krvnog srodstva;
-         rođena braća i sestre u drugom;
-         deca sa rođenim stričevima, tetkama i ujacima – treći;
-         rođena braća i sestre od stričeva, tetaka i ujaka  - četvrti itd.
Dakle, jedna generacija (koleno) – 2 stepena krvnog srodstva.
Treća generacija (koleno) je šesti stepen krvnog srodstva.
Bitno je napomenuti da mi sa svojim roditeljima imamo polovinu zajedničkih gena (pola od majke, pola od oca).
Na osnovu ovoga možemo da izračunamo koliko zajedničkih gena imamo sa bilo kojim rođakom.
Ako sa n označimo stepen krvnog srodstva, izračunavamo verovatnoću nasleđivanja zajedničkih gena u bilo kom stepenu krvnog srodstva.
Ovo se izračunava preko koeficijenta ukrštanja u srodstvu: F = (1/2)n.
Npr. Ako se sklopi brak između rođenih brata i sestre od strica, ujaka ili tetke, verovatnoća da će naslediti 2 ista gena je: F = (1/2)4 = 1/16.
Dakle ovakva deca će imati 1/16 zajedničkih gena.
Smatra se da čovek ima oko 100 hiljada gena.
Ovo znači da će se kod ovakve dece 4000 do 5000 polimorfnih gena naći u homozigotnom stanju.
Kod ovakve dece će biti daleko veća stopa smrtnosti i urođenih anomalija, nego u opštoj populaciji.

понедељак, 14. јануар 2019.

Biološki mutageni

U ovu grupu mutagena spadaju:
 - virusi i
 - hemijski proizvodi nekih biljaka i nižih životinjskih organizama.
Ova druga grupa supstanci su biološki mutageni samo po poreklu, ali je njihovo delovanje kao da su hemijski mutageni.
Virusi ostvaruju svoj mutageni efekat tako što se virusni genom ugradi u ćeliju domaćina.
Na ovaj način, virusi izazivaju genske mutacije i prekide na hromozomima.
Ovo naročito važi za izazivače infektivnih oboljenja.
Ovo je bitno prilikom izrade vakcina protiv virusa.
Dosadašnja istraživanja vakcina su pokazala da virus smanjuje ili potpuno gubi sposobnost da izazove mutacije.

недеља, 13. јануар 2019.

Hemijski mutageni

Mutageno delovanje hemijskih supstanci je dokazano još četrdesetih godina prošlog veka.
Molekuli DNK su nosioci gena.
Svaki gen ima strogo određen broj i raspored (redosled) genetičkih šifara.
Genetička šifra je sastavljena od 3 nukleotida na jednom lancu DNK.
Prema tome, geni imaju strogo određen broj i redosled nukleotida.
Prilikom sparivanja azotnih baza dva naspramna lanca DNK, mora biti zadovoljeno pravilo komplementarnosti.
Ono glasi da se azotna baza adenin uvek povezuje sa azotnom bazom timin, pri čemu se uspostavljaju dvostruke vodonične veze.
Azotna baza guanin se uvek povezuje sa azotnom bazom citozin, uz uspostavljanje trostrukih vodoničnih veza.
Hemijski agensi izazivaju poremećaje na genima i na hromozomima.
Oni stupaju u hemijske reakcije sa azotnim bazama.
Azotne baze menjaju svoju strukturu i prilikom replikacije dolazi do grešaka prilikom povezivanja naspramnih azotnih baza.
Zbog tih grešaka, azotne baze, a samim tim i genetičke šifre i geni, menjaju broj i raspored nukleotida.
Hemijski agensi narušavaju (raskidaju) hemijske veze između komponenti DNK.
Reaguju sa samim komponentama od kojih treba da nastane novi DNK lanac.
Deluju i na mehanizme koji ispravljaju greške na molekulima DNK.
Sve ovo dovodi da pojedini delovi DNK promene svoju građu i funkciju.
Zato se prilikom udvajanja (replikacije) molekula DNK dešavaju greške.
Greške na genetičkim šiframa (kodovima), dovode do grešaka na kodonima koji se nalaze na iRNK.
Po pravilu, hemijski mutageni mogu izazvati mutacije na svakom molekulu DNK (hromozomu, genu), ali kod pojedinih agenasa postoje razlike u delovanju.
Delovanje agenasa zavisi pre svega od stupnja ćelijskog ciklusa.
Zatim, zavisi od stupnja ćelijske deobe, nivoa razvića organizma i vrste organa i sistema organa.
Učestalost mutacija zavisi od koncentracije hemijskog agensa.
Pojedini agensi su štetni samo kod određenih vrsta.
Postoje razlike u delovanju kod polova.
Ovo se objašnjava razlikama u metabolizmu kod navedenih kategorija. 
Zagađivanje životne sredine znatno doprinosi povećanju mutagenog delovanja hemijskih činilaca.
Problem su veštački stvorene supstance.
Njihov broj je daleko veći od prirodnih supstanci.
Danas je poznato oko 2 miliona hemikalija, ali se ovaj broj povećava svake godine.
Godišnje se stvori 200 hiljada novih supstanci.
Hemijska industrija se u razvijenim zemljama razvija po godišnjoj stopi od 10%.
Na tržište se plasira godišnje od 500 do 1000 novih hemijskih proizvoda.
U razvijenim zemljama je 70 hiljada takvih hemijskih proizvoda koji su u širokoj upotrebi.

субота, 12. јануар 2019.

Upotreba jonizujućeg zračenja

Iako je biološki efekat jonizujućeg zračenja loš po zdravlje i život organizama, ono se može primeniti da bude korisno za ljude.
1) u dijagnostičke svrhe - rentgenski zraci (X zraci) se koriste za snimanje zuba, kostiju, pluća...
2) u terapeutske svrhe - ćelije u deobi su mnogo osetljivije od onih koje se ne dele. 
Jonizujući zraci se usmere na ćelije tumora koje se nekontrolisano dele i na taj način se zaustavlja njihova deoba.
3) izlaganje biljnih i životinjskih vrsta jonizujućim zracima, čoveku služi da izazove što više genetičkih naslednih promena.
Ove promene mu služe kao osnova za biranje i razmnožavanje onih sorti (varijeteta) koje smatra korisnim.
Međutim, treba napomenuti da od 1000 izazvanih mutacija, samo 1 ili 2 se pokažu kao korisne genetičke varijante, koje se mogu primeniti u svakodnevnom životu.
Ovako su dobijene:
 - linija ovsa, otporna prema gljivičnim oboljenjima i mozaičnom virusu;
 - sorta krompira, otporna na parazitsku fitofloru;
 - soj ječma koji ne poleže i otporan je na hladnoću;
 - soj ječma koji sazreva ranija nego što je uobičajeno itd.

петак, 11. јануар 2019.

Mutageno delovanje jonizujućeg zračenja

Jonizujuće zračenje se zove zbog toga što ima toliku energiju, da obične atome i molekule pretvara u pozitivno i negativno naelektrisane jone.
Imaju malu talasnu dužinu i veliku energiju.
Zraci koji imaju mutageni efekat su: ultraljubičasti (ultravioletni, UV), rentgenski (X zraci), gama i kosmički.
Najzastupljenije jedinjenje u našem organizmu je voda, pa njeni molekuli se najviše razlažu na pozitivne hidronijumove (H) i negativne hidroksilne (OH) jone.
Ovo su tzv. slobodni radikali, koji reaguju sa molekulima DNK i izazivaju genske mutacije i hromozomske aberacije.
Što veću dozu zračenja organizam primi, veća je učestalost mutacija.
Iz ovoga proizilazi da jonizujuća zračenja imaju zbirno dejstvo.
To opet znači da i najmanje doze apsorbovanog zračenja povećavaju učestalost mutacija.
Na ćelijskom nivou, najosetljivije je jedro, jer sadrži molekule DNK.
Štetni efekti se postižu i u citoplazmi - oštećenje građe proteina i enzima.
Najosetljivije su ćelije koje se dele mejozom, manje osetljive su one u mitozi, a najmanje osetljive su ćelije u mirovanju.
Iz ovoga sledi da su najosetljivija tkiva i organi čije se ćelije stalno dele.
Npr koža - opadanje kose;
 - koštana srž - leukemija;
 - crevni epitel - povraćanja i proliv;
 - limfni čvorovi;
 - strada imunitet itd.
Pošto se kod mlađih ljudi ćelije više dele, onda su oni osetljiviji na jonizujuća zračenja od starijih ljudi.
Posledice promena na genetičkom materijalu se ne moraju ispoljiti odmah u sledećoj generaciji.
Pošto su izazvane mutacije uglavnom recesivne, one se mogu ispoljiti u trećoj, petoj sedmoj generaciji, kada se nađu u homozigotnom obliku (aa).

       

уторак, 8. јануар 2019.

Mutageno delovanje temperature

Temperatura zajedno sa ultraljubičastim, X (rentgenskim), gama i kosmičkim zračenjem, spada u fizičke mutagene.
Izlaganje organizama previsokim ili preniskim temperaturama (temperaturnim šokovima)  može da poveća učestalost mutacija.
Prema sposobnosti da održe stalnu telesnu temperaturu, organizmi se dele na: poikilotermne i homeotermne.
Poikilotermni organizmi nemaju mogućnost termoregulacije.
Ako se oni izlažu drastičnim promenama temperature, u njihovom organizmu se dešavaju procesi koji mogu izazvati hemijske promene na molekulu DNK, odnosno mutacije.
Homeotermni organizmi (sisari, ptice) mogu da održavaju stalnu telesnu temperaturu.
Ako se oni izlažu temperaturnim šokovima, povećaće se količina hormona, a metabolizam će se ubrzati.
To dovodi do reakcija sa naslednim materijalom (DNK), pa se javljaju mutacije.