Dobro došli

DA BISTE SE LAKŠE SNAŠLI, KLIKNITE I PROČITAJTE UPUTSTVA I SAVETE.
PROČITAJTE I KRITERIJUM OCENJIVANJA I BODOVANJE ZA OCENU.
DA BISTE PRONAŠLI ŽELJENU LEKCIJU, U POLJE 'PRETRAŽI OVAJ BLOG' , UKUCAJTE NJEN NASLOV I KLIKNITE 'PRETRAGA', ILI KLIKNITE NA OZNAKU SVOG ODELJENJA I POJAVIĆE SE LEKCIJE KOJE MOŽETE DA ODGOVARATE.
OVO SE SVE NALAZI U DESNOJ KOLONI BLOGA.

субота, 18. новембар 2017.

Vrenje - fermentacija

Vrše ga anaerobne bakterije.
Naziva se još i anaerobno disanje.
Odvija se bez prisustva kiseonika.
Razlaganjem glukoze, mogu nastati: etil alkohol i mlečna kiselina.
Dakle, postoje alkoholno i mlečno kiselinsko vrenje.

понедељак, 6. новембар 2017.

Ćelijsko disanje

Katabolički proces.
Složena organska jedinjenja se razlažu na prosta, uz postepeno oslobađanje hemijske energije.
Energiju za ove procese obezbeđuje adenozin tri fosfat, tako što otpušta fosfatne (PO4) grupe.
Osnovni materijal koji se koristi u procesu ćelijskog disanja su ugljeni hidrati, odnosno glukoza, mada se koriste i masti i belančevine.
Kod nas se rezerve glukoze nalaze u obliku glikogena.
On se nalazi u jetri i mišićima.
Glikogen se prvo uz pomoć enzima razlaže do glukoze, a zatim se glukoza razlaže dalje.
Glukoza se razlaže u svakoj ćeliji.
U najvećem broju ćelija, glukoza se razlaže u dve etape.
To su glikoliza i Krebsov ciklus.
Glikoliza se odvija u citoplazmi, bez prisustva kiseonika.
Tada se glukoza razlaže do dva molekula pirogrožđane kiseline.
Sa pirogrožđanom kiselinom se mogu desiti dve stvari.
Prva je da ako i dalje nema kiseonika, pirogrožđana kiselina se razlaže do mlečne kiseline.
Mlečna kiselina izaziva zamor organizma.
Druga stvar je da pirogrožđana kiselina pređe u mitohondrije, u Krebsov ciklus.
Krebsov ciklus se odvija u prisustvu kiseonika.
U ovim biohemijskim reakcijama nastaju ugljen dioksid i voda.
Takođe se oslobađa i energija.
Polovina te enrgije se nakuplja u obliku ATP-a i nju koriste ćelije za sinteze, razlaganje i biološki rad.
Druga polovina te energije se gubi u obliku toplote.
Treba napomenuti da se u nervnim ćelijama i crvenim krvnim zrnncima, glukoza razlaže direktnom oksidacijom uz prisustvo kiseonika, a ne u dve faze.
Takođe, osim ugljenih hidrata, razlažu se i masti i belančevine.
I iz njih se oslobađa energija.
Masti su bogatije energijom od ugljenih hidrata.
Razlažu se do ugljen dioksida i vode.

недеља, 5. новембар 2017.

Katabolički procesi

Procesi razlaganja složenih jedinjenja uz oslobađanje energije.
Za snabdevanje ćelija energijom su značajni oksido - redukcioni procesi.
Oksidacija -  molekuli otpuštaju elektrone.
Redukcija - molekuli primaju elektrone. 
Prenošenjem elektrona sa jednog na drugi molekul, oslobađa se energija.
Molekuli adenozin tri fosfata su bogati energijom koju mogu lako da oslobode.
Adenozin tri fosfat - ATP, ili ATF, ima u svom sastavu 3 fosfatne (PO4) grupe.
Kada otpusti fosfatnu grupu, ona se vezuje za molekul koji treba da se razgradi i taj molekul se obogaćuje energijom. Tek tad taj molekul može da se razgradi.
Kada ATP izgubi fosfatnu grupu, oslobađa se energija. Nastaje jedinjenje koje se zove ADP (adenozin di fosfat)
Ovaj proces je povratan. ADP može ponovo da primi fosfatnu grupu i da nastane ATP.
Ovaj proces se naziva fosforilacija.
Ovim procesom se obezbeđuje energija za ćeliju, da obavlja životne aktivnosti.
Ako organizam dobije više hranljivih supstanci nego što mu treba, deo njih se taloži u organizmu kao rezerve (životne rezerve).
Npr. kod nas se višak ugljenih hidrata nakuplja u jetri i mišićima kao glikogen.
Višak masti se nagomilava u vezivnom tkivu i oko trbušnih organa.
Ovaj višak masti potiče uglavnom od šećera, a manje od belančevina.

недеља, 29. октобар 2017.

Enzimi - fermenti

To su biološki katalizatori.
Po hemijskoj prirodi su proste i složene belančevine.
Započinju, ubrzavaju i usmenravaju biohemijsku reakciju.
Iz reakcije izlaze nepromenjeni.
Oni započinju biohemijsku reakciju tako što smanjuju energiju aktivacije koja je potrebna da se pokrene neka hemijska reakcija.
Npr. da bi se skrob razložio do glukoze u epruveti, potrebno ga je zagrejati i dodati jaku kiselinu. 
Međutim, u našem organizmu se to dešava na telesnoj  temperaturi, bez kiseline, uz pomoć enzima amilaze, ili ptijalina, koji se nalazi u pljuvački a deluje i u dvanaestopalačnom i tankom crevu.
Jedninjenje na koje enzim deluje se naziva supstrat.
Enzimi imaju specifično delovanje. Katalizuju samo određene reakcije.
Na aktivnost enzima utiču: temperatura, kiselost ili bazičnost sredine (pH), količina enzima, količina supstrata, razna hemijska jedinjenja.
Povećanjem temperature, povećava se aktivnost enzima, ali do određene granice.
Ako je temperatura preniska ili previsoka, fermenti smanjuju svoju aktivnost. 
Na previsokim temperaturama, enzimi se razgrađuju, ili nepovratno menjaju svoju strukturu. 
Taj proces se zove denaturacija. 
Enzimi želuca deluju u kiseloj sredini (nizak pH), a enzimi tankog creva u baznoj (visok pH).
Deluju u malim količinama, odnosno količina supstrata mora biti višestruko veća od količine enzima. Što je manja količina supstrata, aktivnost enzima opada.
Hemijska jedinjenja u organizmu se mogu podeliti na: aktivatore i inhibitore (paralizatore) enzima.
Aktivatori fermenata pospešuju njihovu aktivnost.
To su npr. joni: natrijuma, kalijuma, magnezijuma, gvožđa, kobalta, bakra, mangana...
Inhibitori i paralizatori enzima usporavaju ili zaustavljaju aktivnost fermenata.
Tu spadaju: cijanovodonična kiselina, ozon, jod, živa, antibiotici itd.

Metabolizam

To je promet materija i energije, odnosno razmena materija i promene energije.
Sastoji se od 2 istovremena procesa: anabolizma i katabolizma.
Anabolizam je stvaranje (sinteza) složenih jedinjenja od prostih uz vezivanje energije.
Katabolizam je razlaganje složenih jedinjenja na prosta uz oslobađanje dela  energije, a deo energije se koristi za biološki rad, sinteze i razlaganje.
Nastaju i štetna i nepotrebna jedinjenja koja se izlučuju iz organizma.
Metabolizam se odvija uz pomoć enzima (fermenata), adenozin tri fosfata (ATP - a, ili ATF - a). 

Mejoza

Ovom deobom nastaju polne ćelije.
Postoje: mejoza 1 i mejoza 2.
Obe deobe imaju: profazu, metafazu, anafazu i telofazu.
Mejoza 1 se zove redukciona deoba.
U njoj se u metafazi razdvajaju homologi hromozomi, pa ćerke ćelije dobijaju duplo manji broj hromozoma od majke ćelije. Dobijaju po jednu garnituru hromozoma.
Dakle, ovde dolazi do redukcije (smanjenja) broja hromozoma na polovinu. 
Svaki hromozom ima po 2 hromatide.
Mejoza 2 se zove ekvaciona deoba.
U njoj se u metafazi hromozomi dele na po 2 hromatide (2 molekula DNK) i svaka hromatida postaje zaseban hromozom.
Dakle, dobijaju se još po 2 ćelije sa jednom garniturom hromozoma.
Posle završene mejotičke deobe, od jedne ćelije sa diploidnim brojem hromozoma (sa 2 garniture - jedna od oca a druga od majke), dobijaju se 4 ćelije sa haploidnim brojem hromozoma (sa 1 garniturom).
Izdvaja se profaza prve mejotičke deobe (profaza1), jer najduže traje i u njoj se dešavaju najizraženije promene na hromozomima.
U profazi 1, dolazi do razmene gena između majčinog i očevog hromozoma, pa se dobijaju ćelije sa različitim genetičkim kombinacijama.
Takođe krajem metafaze 1 dolazi do razdvajanja hromozomskih parova po principu slučajnosti, pa se dobijaju ćelije sa različitim kombinacijama hromozoma.
Ovo su jedni od glavnih uzroka genetičke promenljivosti organizama.
Ovo je značajno jer mi nismo kopije - klonovi svojih roditelja, nego imamo i neke sopstvene osobine.
Dakle, povećava se genetička raznovrsnost u populaciji, što je vrlo pozitivno za njene članove.
Kod čoveka od jedne ćelije sa 46 hromozoma se dobijaju 4 polne ćelije sa 23 hromozoma.
Diploidan broj - 2 garniture hromozoma, 2n - jedna od oca a druga od majke.
Haploidan broj - 1 garnitura hromozoma, n - spermatozoid 23 hromozoma, jajna ćelija 23 hromozoma.

петак, 27. октобар 2017.

Mitoza

Ovo je deoba telesnih ćelija.
Rezultat je da od jedne ćelije sa diploidnim brojem hromozoma, nastaju dve ćelije sa diploidnim brojem hromozoma.
Ovo je zbog toga što se u interfazi duplira molekul DNK. 
Novonastale ćelije imaju istu genetsku informaciju.
Postoje:
deoba jedra - kariokineza i 
deoba citoplazme i njenih organela - citokineza.
Kod deobe jedra se razlikuju: profaza, metafaza, anafaza i telofaza.
Od ovih faza se izdvaja metafaza.
Metafazni hromozom ima dve hromatide - dva molekula DNK:
Pred kraj ove faze, hromozomi se dele na dve hromatide, odnosno dva molekula DNK.
Svaka hromatida postaje zaseban hromozom. 
Postoje razlike između mitoze kod životinjskih i mitoze kod biljnih ćelija.
Kod životinjskih ćelija se formira deobno vreteno, od centriola. 
Niti deobnog vretena su zakačene za centromere hromozoma.
Nakon podele hromozoma na 2 hromatide, u anafazi dolazi do skraćivanja niti deobnog vretena i hromatide (hromozomi) odlaze na suprotne polove ćelije.
Nakon deobe jedra se deli citoplazma i organele.
Kod životinjskih ćelija dolazi do sužavanja citoplazme i formira se deobna brazda
Ona sve više useca ćeliju dok je potpuno ne preseče na dve ćerke ćelije. 
Kod biljnih ćelija se formira tzv. ćelijska ploča, još u anafazi.
Od membrana endoplazmatične mreže i Goldžijevog aparata se formiraju mehurići koji se koncentrišu i sjedinjuju prvo u centralnom delu ćelije, a zatim to sjedinjavanje napreduje ka ćelijskoj membrani i ćelijskom zidu.
Kada se ćelijska ploča formira, biljna ćelija se po njoj prekine i dobijaju se 2 ćerke ćelije sa istim brojem hromozoma kao i majka ćelija.