Evolucija je usložavanje, dobijanje novih osobina, napredak...
Kada govorimo o procesu evolucije i postanku života na Zemlji, kažemo da postoje 2 vrste evolucije:
Smatra se da je život na Zemlji nastao pre 4 milijarde godina. Najstariji fosilni ostaci koji su pronađeni, su stari 3,2 milijarde godina.
Prvobitna atmosfera je bila reduktivnog karaktera. Ovo znači da nije bilo kiseonika.
Bila je zasićena vodenom parom, amonijakom, vodonik sulfidom.
Prvobitna hidrosfera je obilovala cijanovodonikom i amonijakom.
Postojala je velika količina slobodne energije (ultraljubičasto, jonizujuće zračenje, visoka temperatura, električna pražnjenja - munje i gromovi, a u vodi, udaranje talasa).
Zahvaljujući velikoj količini slobodne energije, odvijala se hemijska evolucija.
Pod uticajem jonizujućeg zračenja, voda se razlagala na vodonik i kiseonik.
Čim se pojavio kiseonik, metan se oksidovao do ugljen dioksida, amonijak do azot trioksida, a vodonik sulfid do sumpor dioksida. Dakle atmosfera postaje oksidativnog karaktera.
Zatim su mogli nastati malo složeniji molekuli: metil alkohol, mravlja kiselina, alkohol glicerol, masne kiseline, mlečna kiselina, formaldehid, prosti šećeri - monosaharidi...Oni su sa kišom dospevali u prvobitni okean. Tamo su stupali u reakcije sa amonijakom i cijanovodonikom i nastajale su aminokiseline i azotne baze tipa adenina.
Dalja hemijska evolucija se odvija u vodi.
Usložavanje ide u pravcu, da su od glicerola i masnih kiselina nastajale masti.
Polimerizacijom monosaharida su nastajali disaharidi, pa polisaharidi.
Polimerizacijom aminokiselina su nastajali polipeptidi, pa od njih proteini (belančevine).
Azotne baze su reagovale sa monosaharidima i fosfornom kiselinom i nastajali su nukleotidi. Njihovom polimerizacijom su nastali polinukleotidni lanci, odnosno nukleinske kiseline. Prvo kratki lanci RNK, a kasnije DNK.
Polimerizacija je spajanje istih molekula u lance.
Pojavom proteina i nukleinskih kiselina, stekli su se uslovi za nastanak živih - bioloških sistema.
Proteini su obezbeđivali enzimsku aktivnost (metabolizam), a nukleinske kiseline su sadržavale genetičku informaciju, odnosno uputstvo o građi belančevina. Dakle, polinukleotidni lanci (polinikleotidi- nukleinske kiseline), su obezbeđivali tzv. ponovljivost građe, odnosno razmnožavanje i nasleđivanje- samoreprodukciju.
Upravo se u tome nalazi osnova za nastanak života, odnosno organizama.
Ruski naučnik Oparin, smatra da su prvi organizmi nastali u prvobitnom okeanu od belančevinastih kapljica koacervata, koji su se postepeno povećavali i usložavali. Najstabilniji koacervati su opstajali i razmnožavali se na više manjih.
Britanski naučnik Holdejn je smatrao da su prvi organizmi nastali, kad su nastali prvi molekuli nukleinskih kiselina. Ti molekuli su sadržali u sebi gene - nasledne činioce.
Ove dve teorije nisu bile u suprotnosti. Naprotiv, međusobno su se dopunjavale, jer se misli da su belančavine i polinukleotidi nastali u isto vreme. Zato su ove dve teorije objedinjene u jedinstvenu Oparin - Holdejnovu teoriju.
Kada govorimo o procesu evolucije i postanku života na Zemlji, kažemo da postoje 2 vrste evolucije:
- hemijska (predbiološka) - usložavanje neživih sistema;
- biološka - usložavanje živih (bioloških) sistema.
Smatra se da je život na Zemlji nastao pre 4 milijarde godina. Najstariji fosilni ostaci koji su pronađeni, su stari 3,2 milijarde godina.
Prvobitna atmosfera je bila reduktivnog karaktera. Ovo znači da nije bilo kiseonika.
Bila je zasićena vodenom parom, amonijakom, vodonik sulfidom.
Prvobitna hidrosfera je obilovala cijanovodonikom i amonijakom.
Postojala je velika količina slobodne energije (ultraljubičasto, jonizujuće zračenje, visoka temperatura, električna pražnjenja - munje i gromovi, a u vodi, udaranje talasa).
Zahvaljujući velikoj količini slobodne energije, odvijala se hemijska evolucija.
Pod uticajem jonizujućeg zračenja, voda se razlagala na vodonik i kiseonik.
Čim se pojavio kiseonik, metan se oksidovao do ugljen dioksida, amonijak do azot trioksida, a vodonik sulfid do sumpor dioksida. Dakle atmosfera postaje oksidativnog karaktera.
Zatim su mogli nastati malo složeniji molekuli: metil alkohol, mravlja kiselina, alkohol glicerol, masne kiseline, mlečna kiselina, formaldehid, prosti šećeri - monosaharidi...Oni su sa kišom dospevali u prvobitni okean. Tamo su stupali u reakcije sa amonijakom i cijanovodonikom i nastajale su aminokiseline i azotne baze tipa adenina.
Dalja hemijska evolucija se odvija u vodi.
Usložavanje ide u pravcu, da su od glicerola i masnih kiselina nastajale masti.
Polimerizacijom monosaharida su nastajali disaharidi, pa polisaharidi.
Polimerizacijom aminokiselina su nastajali polipeptidi, pa od njih proteini (belančevine).
Azotne baze su reagovale sa monosaharidima i fosfornom kiselinom i nastajali su nukleotidi. Njihovom polimerizacijom su nastali polinukleotidni lanci, odnosno nukleinske kiseline. Prvo kratki lanci RNK, a kasnije DNK.
Polimerizacija je spajanje istih molekula u lance.
Pojavom proteina i nukleinskih kiselina, stekli su se uslovi za nastanak živih - bioloških sistema.
Proteini su obezbeđivali enzimsku aktivnost (metabolizam), a nukleinske kiseline su sadržavale genetičku informaciju, odnosno uputstvo o građi belančevina. Dakle, polinukleotidni lanci (polinikleotidi- nukleinske kiseline), su obezbeđivali tzv. ponovljivost građe, odnosno razmnožavanje i nasleđivanje- samoreprodukciju.
Upravo se u tome nalazi osnova za nastanak života, odnosno organizama.
Ruski naučnik Oparin, smatra da su prvi organizmi nastali u prvobitnom okeanu od belančevinastih kapljica koacervata, koji su se postepeno povećavali i usložavali. Najstabilniji koacervati su opstajali i razmnožavali se na više manjih.
Britanski naučnik Holdejn je smatrao da su prvi organizmi nastali, kad su nastali prvi molekuli nukleinskih kiselina. Ti molekuli su sadržali u sebi gene - nasledne činioce.
Ove dve teorije nisu bile u suprotnosti. Naprotiv, međusobno su se dopunjavale, jer se misli da su belančavine i polinukleotidi nastali u isto vreme. Zato su ove dve teorije objedinjene u jedinstvenu Oparin - Holdejnovu teoriju.
Нема коментара:
Постави коментар